PORTAL PRESSUM

Ni izbori ni izbjeglice

Kolumna: Adriano Šćulac
2015-10-29 11:08:53

Već više od mjesec dana, govori se i piše samo o izborima i izbjeglicama. Stoga namjerno neću ni o jednom ni o drugom. Preko glave mi je svakodnevnih brojanja koliko je ljudi koji bježe iz svojih država, ušlo k nama, a koliko izašlo. Vrti mi se u glavi od tih brojki. Neću ni o esdepeu ni hadezeu, nego o nečem drugom, a to je kako smo drugačiji. Morate priznati da smo po mnogo čemu specifični. Tko je to osim nas imao Republiku? Tko to još u Istri priča poput nas? Svi su nešto na ča, s kvačicama, mi to otpisali i ne služimo se njima, ni u pismu ni u govoru. Čarape nisu bičve nego holjovi, a kad nešto nekamo treba posložiti ili staviti, kada je «niki nešto stavija», mi to klodemo.

Ne kažu za nas ovi van Labina, bez razloga, da nas je teško ili nemoguće razumjeti. Zbog toga se i mi sami nekako najviše sporazumijevamo na hrvatskom, a taj labinjonski nažalost sve više izumire. Priča mi neki dan prijatelj iz djetinjstva i klupe iz osnovne škole, kojega nisam vidio godinama, jer živi na selu udaljenom od Labina, kako ženi kćer Dogovarao je kaže, nešto s nekim sviračem harmonike i orkestrom, s drugog kraja Istre, ali su se slabo razumjeli jer je ovaj pričao svojim dijalektom, na ča, pa su na kraju završili i sklopili dogovor na književnom. Eto to vam je kad kažu da se ne razumiješ.

Van je sebe zbog te svadbe, pa priča «tko će to izdržati, teška su vremena kći mi je riješila praviti veliku svadbu, ja baš i ne bi nešto davao svojih novaca, ne što neću, nego ih malo imam, ali supruga navalila i želi imati pir za pamćenje». Tim me riječima podsjetio da se danas ljudi sve manje žene, ili kako bi neki rekli, idu pred matičara. Imam za to potpuno razumijevanje. Mladi su bez posla, bez stana, jedva spajaju kraj s krajem, mnogi ovise o roditeljima, pa se ti ženi.

Drugačije je bilo nekad. Znalo se, završena škola, posao te čekao, tvornica ili poduzeće dalo stan i naravno da se sklapalo puno više brakova nego u današnje vrijeme. Vjerujem da će moj prijatelj ipak srediti svadbu, da će sve biti kako njegova supruga i kći žele i da će mladenci živjeti u sreći, ljubavi i veselju, pa makar i kao podstanari. Nismo nešto dugo pričali, bio je sav uzbuđen, na sto muka, nervozan, pa sam mu uglavnom davao za pravo, da slučajno ne bi nešto krivo izgovorio i pokvario čitav razgovor.

Toga sam se susreta i razgovora sjetio na desetke puta posjednih dana i radi mjesta pred kojim se dogodio. Bilo je to pred jednom labinskom poštom, u kojoj sam trebao kupiti taksene marke. Što se toga tiče, još smo uvijek u dalekoj prošlosti. Kad god vam treba nešto od dokumenata šalju vas po te marke, pa ti onda trči po poštama ili kioscima i traži takse za ovo i ono. U pošti ispred mene žena kupuje cipelice za dijete?? Prvo nisam vjerovao, mislio da se šali, ali sam onda «studirajući» što se sve prodaje u tom malom prostoru vidio, da ima cigareta, igračaka za djecu, čarapa, mobitela, svijeća za na groblje, upaljača, čak i japanki za plažu, mada je sezona kupanja za nama.

Dobro je to, odeš u Borovo platiti račun, a u poštu kupiti cipele. Još kad sam se sjetio da je prijatelj rekao da mu se kći udaje kod kuće a ne u općini (danas Gradu) kao nekad, shvatih da je sve danas drugačije. Sad mi je puno jasnije zašto tu labinsku poštu zovu «svaštara».

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac