Prateći ova dnevna zbivanja već sam pomalo počeo da sažalijevam ove naše političare. Karikature, foto shopovi u raznim varijantama, to je ono najblaže što doživljavaju na društvenim mrežama, a spominjanje ženskog roda u obitelji već pomalo poprima oblike pandemije. Jadnice, bojim se da ne dožive višestruku trudnoću.
Doživjeti ovakve napade, blaćenja, podmetanja za tričavih dvadesetak tisuća kuna redovitih primanja i još toliko izvanrednih primanja, pitam se vrijedi li to tih novaca. Sumnju mi je raspršila moja prijateljica Jasmina koja se eto igrom slučaja počela baviti kurvanjem. Na moj upit zašto? Kratko je odgovorila. „Već kada me jebu neka zato i plate“. Jasmina mi je otkrila da može, ako taj mjesec dođe dovoljno Talijana, zaraditi i do petnaest tisuća kuna. Nekad više, nekad manje. -“ Znam da za mene govore da sam kurva, za to koliko zarađujem baš me briga, pa zašto da se ja stidim svoga posla kada se niti jedan političar ne stidi, a za njih uz to da su kurve govore da su i lopovi. Dobro, oni zarade malo više od mene, valjda je to dodatak na ono „lopovi“.
Jasmina je bila oduvijek vedra i draga osoba. Bila je ona i uspješna poduzetnica ali kako to obično biva, dok jedan kući za to vrijeme drugi troši. Nije imala sreće sa muškima, bila je meka srca. Oduvijek su je „palile“ bitange. U ranim četrdesetima je, iako još izgleda kao bomba zna ona da još dugo neće moći raditi taj posao. –„Znam ja da moram misliti na stare dane. Ostaju mi dvije mogućnosti, da se dobro udam ili da „pod svoje“ uzmem dvije tri mlade djevojke i organiziram im posao. Zakon? Ma jebeš zakon. Mi smo država visokog morala gdje svatko svakoga jebe u zdrav mozak. Ja sam kurva, a ove što se tucaju po motelima sa svojim šefovima i kolegama, domaćice koje navlače poštare i one što očitavaju struju, ooo, to su poštene gospođe. Ja priznam da sam ja kurva, da ja naplaćuje uživanje njihovih muževa u mom tijelu, ali ja im spašavam brakove. Da nije tako, ti isti muževi bi se zaljubili u neku šiparicu i rasturili brak i obitelj. Ovako, ja ih zadovoljim, uzmem im malo novaca, a oni veseli odskakuću svojim ženicama“.
Jasmina me natjerala da malo počnem razmišljati o odnosu koji vlada u našem bajnom društvu. Kolika je cijena našeg ponosa. Na što smo sve spremni i koji su to kompromisi koje smo spremni prihvatiti. Gdje je nestao ponos, čast? Ok. Jasminu je muka natjerala da se počne kurvati. Nije da nije imala izbora. Mogla je ona biti i kuharica, konobarica, sobarica, sve to za koju tisućicu kuna. Izabrala je ona kurvanje. Ja to poštujem. Dali je muka natjerala i naše političare da se bave politikom? Neke vjerojatno i je, neki su čistog srca i obraza ušli u politiku, neki nisu. Sada se pitam, kako su samo tako brzo i oni čistog obraza uspjeli da ukakaju sebe i sve oko sebe.
Neki današnji političari za vrijeme Tite praksu bi odrađivali tucajući, ali kamenje na Golom otoku. Ne kažem ja da su oni njegovi ministri bili puno pošteniji od ovih današnjih. Oni nisu bili toliko bahati, nisu se smjeli narodu rugati u lice. A dame kao Jasmina, službeno nisu postojale ali se za njih znalo. Danas u koliko gost poželi da se malo zabavi sa nekom damom, ja ga moram odvesti u Portorož, s obzirom da je to kod nas zabranjeno. Toga se groze i naši političari (pa u nedostatku jebu nas), a grozi se i naša crkva jerbo smo mi veći katolici od Pape. Samo još čekam da mi neki od ovih političara kaže da je to prema uputama Europske unije. E onda ću ga ja laganini stjerati u ........ (od kuda je izašao).
Nisam neki nostalgičan tip koji kuka za onim dobrim starim vremenima, ali ovo što se događa ne miriše mi na dobro. Ovi impotentni nam nešto vražje spremaju. Strah me da i sam ne postanem kao oni. Ipak bih više volio vratiti se u vremena kada: S DRUGOM TITOM MAHALI SMO KITOM