Dolaskom u Budimpeštu imali smo jedan prelijepi razgled grada. Autobus koji nas je vozio je službeni bus Hrvatske rukometne reprezentacije, obojen bojama naše repke. Naš vozač Stjepan (Štef) manirom pravoga majstora provlačio je bus kroz gusti promet Budimpešte.
Odlazimo na Budimpeštansku tržnicu u zatvorenom. Tržnica je to na tri etaže. Nema čega nema. Kupuju se kobasice, suveniri. Jede se Szekely gulaš.
Preuzima nas nakon odlaska na tržnicu i naša lokalna vodičkinja gospođa Zlata (Aranka po mađarski) i počinje razgled uz njeno zanimljivo i stručno vodstvo. Svi pažljivo upijamo njenu priču o Budimpešti gradu s devet mostova.
Dolazak u hotel oko 20:00 h. Hotel Budapest. Stari je to budimpeštanski hotel, ali čist i uredan. Ima četiri zvjezdice. Večera, klasika.
Novinarki tim povlači se u sobu da pripremi sve za sutrašnji dan. Mišo (MIjat Gavran) i ja prilično smo umorni i već prije ponoći hvatamo se kreveta.
Budi me lavež pasa u daljini i zvuk sirene hitne ili policije, vrag bi ga znao. Danas je dan prve utakmice. Odlazimo na doručak. Srećem Raju (trenera Dragana Rajića) u holu pred restoranom. Čeka svoje djevojke da zajednički doručkuju. Za jednim stolom čujem kako jedna gospođa u godinama svom suprugu pjevuši neki stari hit. Pomislih, lijepo, posrećilo im se noćas.
Polazak za ERD je u 11:45 h. Igra se u 14:00 h. Za naše prilike malo prerano. Za Mađare normalna satnica. Prilagodili su oni svoj termin zaradi. Obije utakmice prenosi kanal Sport 1 u direktnom prijenosu.
ERD ARENA
Dolazimo pred ERD Arenu. Domaćin nas čeka. Hrpa volontera kluba nam je na raspolaganju. Na svaki upit imaju odgovor i rješenje. Komuniciraju motorolama.Mišo i ja se akreditiramo i odlazimo u praznu dvoranu. Još je oko 1,5 h do početka prve utakmice.
Dvorana je spremna. TV ekipa ima tri kamere na tribinama i dvije pokretne. Prilazi mi komentator Tv-a i na lošem engleskom me moli da mu pročitam imena naših djevojaka. Kažem mu da možemo i na mađarskom. Iznenađen je da jedan Umažanin priča i mađarski. Kasnije je shvatio da je bolje bilo da smo ostali na engleskom.
Točno u 13:00 h na parket istrčavaju naše djevojke. One su izašle prve. Pratim izraze njihovih lica. Ne vidim strah.
NORVEŠKO LJEPILO
Jednoga trenutka mi prilazi trener Rajić. Pokazuje mi loptu kojom će se igrati utakmica. Gledam ga. Za mene lopta kao i svaka druga. Tada mi objašnjava da Mađari koriste ono skupo Norveško ljepilo, dok mi kupujemo jeftino Češko. Norveško je jače i ljepljivije, duže ostaje u rukama, treba potrošiti više snage kod izbačaja, lopta ide nisko, dolje. Djevojke čudno gledaju svoje dlanove. Zamka domaćina ili ......?
Na teren istrčavaju i igračice ERD-a. Vidi se da imaju svoj uhodani ritual. Dvoranom se ori Rokica, pjesma "Erd vilanyok" (Erdove djevojke). Lijepa, pjevna pjesma. Neki naši su mislili da pjevaju "Enooo Raaajooo".
Mađarice djeluju impozantno. Visoku, tamnoputu Marianne Signate Francuskinju naše djevojke promatraju ispod oka. Jednoga trenutka u kadru mi se našla Adna Šito pored nje. Rekoh dobro je, Adna joj može protrčati kroz noge.
Kolega Mišo za to vrijeme fotka na terenu. Traži čudne neobične kadrove. Hvata Andreu Pavić kako izbija loptu u visini svog ramena, nogom. Ohooo, rekoh u sebi. Pavićka će danas da bude odlična. Za to vrijeme Jelena Vidović i Ana Rajić igraju nogomet. Promatram njihovo žongliranje. Pa one mogu igrati za Umag Mladost.
Dvorana se puni. Ulazi cijeli orkestar bubnjara. Tu su i trube. Promatram naše djevojke. Nema straha, možda malo uzbuđenja da, ali straha ne.
Predstavljanje ekipa. Prve istrčavaju ERD-ove. One su danas gošće. Publika ih proziva imenima. A onda i naše. Aplauz dvorane. Čujem komentar iza sebe. Dečki komentiraju kako su nam djevojke lijepe i zgodne.
Danas smo u novim žutim dresovima. Predstavljaju i Norveški sudački par. Ovaj jedan mi nekako čudno trči. Na nekoga me podsjeća. Nekako ne doživljava naše djevojke. Očito ga pale one muškobanjaste.
Mi prvi krećemo s centra. U prvoj postavi na desnom krilu je Nikolina Nushi, ostatak ekipe se zna. Nema Ane Rajić, sjedi na klupi. Nabila je palac desne, pucačke ruke.
Jelena Vidović odmah je pokazala tko je gazda. Obrana igra odlično. Mađarice su nemoćne. Njihova trenerica Edina Szabo luduje na klupi. Sjedim u prvom redu novinarske lože, odmah do naše klupe.
U '15 minuti kod 7 : 5 za nas prilazi mi trener Rajić i kaže: -"Poslikaj semafor. Što smo vodili, vodili smo". Iskusan je Rajić. Zna on da sada slijedi odmaranje djevojaka. Kratka je naša klupa s iskusnim igračicama. Ulaze Šito i Kovač. Odmara Azra Imamović i Jelena Vidović. Tada kreče i uragan mađarica. Rade seriju 5 : 0.
Nakon povrede jedne mađarice ulijeće njihova liječnička ekipa. Doktor i fizioterapeut. Za sobom vuku neku opremu. Ne znam što je to. Aparat za reanimaciju, hitnu operaciju ili možda rengen? Vrag bi ga znao. Nekoliko minuta poslije na podu je i Tena Mataija. Ulijeće i naš liječnički tim. Dr. Neven (Neven Pribac) ulijeće šepajući na teren, i on nosi svu liječničku opremu kojom raspolažemo (čitaj, ništa). Ali gle čuda. Tena se oporavila. Ma naš dr.Neven je čudo.
Prvo poluvrijeme mađarice imaju 20 : 11.
Drugo poluvrijeme kopija prvoga. Opet naše dominiraju. Jednoga trenutka naše djevojke smanjuju prednost na samo -5, a onda slijedi oko '50 minute odmaranje naših igračica. Ulaze one mlađe, a mađarice se vračaju rezultatski.
Gledam naše djevojke, često pogledavaju u svoje dlanove, a sve češće u Norveške suce. Ma onaj jedan mi nekako čudno zanosi guzu. Do kraja utakmice konačno sedmerac za nas. Prvi na utakmici. Rajić šalje Nikolinu Nushi da ga puca. Ma Rajo je veliki čovjek. Naravno Nushi zabija. Zabija svoj drugi gol u Europi. Prvi je dala u prvom dijelu.
Kraj utakmice. Rezultat je visok, previsok, 36 : 24, ali nema tuge ni nezadovoljstva. Djevojke su shvatile. One iskusne da ih nema dovoljno za veći rezultat, a one mlađe da su premlade da bi se nosile s igračicama ERD-a koje su odreda internacionalke. Objektivna mađarska publika nagradila je naše djevojke velikim aplauzom.
Suci, o njima ne bi. I dalje mi onaj jedan nekako čudno hoda.
Nisam spomenuo Andreu Pavić. Bila je maestralna. Na kraju bilježim njenih 16 obrana. Voli je kamera. Sve češće kamerman koji snima s terena hvata Andreu u kadar. Zaslužila je ona to.
Ne spomenuti lucidnost Azre Imamović, Borbu koju je vodila Kornelija Gašić na liniji. Inteligentna rješenja Tene Mataija. Golovi Jelene Vidović i Ane Jajčević koje su detektirane kao velika opasnost.
Dvadesetak minuta igrala je i Danijela Špoljarić. Špoljo iako s malo treninga zavukla je kroz uši gol reprezentativnoj vratarki Mađarske. Jednostavno slabe karike u našoj ekipi nije bilo.
Nakon utakmice svi smo se upitali: Što bi bilo da je bilo???
Ovu utakmicu obilježili su Norveški suci i Norveško ljepilo.
Kasni ručak u hotelu, a onda odlazak na vožnju brodom Dunavom i posjet Božićnom sajmu.
Sutra je novi dan i nova utakmica.
Nastavak čitajte sutra: Budimpeštanska avantura 3: Naše djevojke, ma koje su to frajerice
Franjo Sabo