Nakon utakmice i unatoč -12 nitko nije tužan. Dapače, svi smo ponosni na djevojke i svima nam je na pameti isto. Eh da samo imamo dužu iskusniju klupu.
Nakon kasnog ručka djevojke odlaze na vožnju brodom po Dunavu. Predivno, a nakon toga na Božićni sajam kojeg će još dugo pamtiti. Naravno, tu je još i vožnja onim velikim kotačem iz kojeg je Budimpešta na dlanu. Selfiji se rade sve u 16. Selfi štap je najtraženiji suvenir. Kasna večera i rani polazak na spavanje. Djevojke su umorne, a i mi ostali koji smo došli s njima.
Nedjelja ujutro. Budim se čuvši neku buku u sobi. To moj cimer Mišo već na veliko radi. Priprema članke za taj dan. Super, kupatilo je slobodno. Treba mi jedan dug i topao tuš. Naporan dan je pred nama. Danas se igra od 13:00 h.
Doručak nova klasika. Opet čujem da se za nekim stolom pjevuši, ili za više stolova. Jbt. opet se nekima posrećilo. Ja ne pjevušim, a ni moj cimer Mišo.
Dolazak u ERD Arenu. Kopija jučerašnjeg dana. Domaćini vrlo ljubazni i na usluzi. Ništa nam ne nedostaje. Jedino su zabrinuti zbog nestašnog ponašanja mog kolege Miše. Objašnjavaju da ne smije prije utakmice na parket, tek nakon. To su mi na jako fin i učtiv način došla objasniti petorica. Nose nam markirne press oznake. Ma brate mi smo Balkanci, dok mi to shvatimo gotova utakmica.
Ana Jajčević obavijestila je trenera da je jako boli lijeva ruka i da neće moći igrati. Dr. Neven pokušava sanirati ozljedu ali bolovi su prejaki. Ana ulazi u sastav, pucače penale kaže Rajo.
Danas naše djevojke istrčavaju ponovo u novim dresovima. Danas smo plavi. Mađarice ponavljaju isti ritual.Njihova himna, istrčavanje na centar, naklon publici, iako ih je tek desetak do sada, ali dvorana se polako puni. Sve je na mjestu. TV ekipa, danas prijenos radi Sport 2. Ugodna muzika za zagrijavanje. Pazi se na svaki detalj. Puno toga mi još moramo naučiti. Voditelj programa u dvorani zadužen za štimung radi to odlično. Tu je, diže atmosferu, a opet nije naporan. Glazba na koju svi plešu i pjevaju. Nema revanja i repanja. Nema silovanja ušiju kao kod nas. Sve je sa dozom umjerenosti.
Prišao mi je jedan od volontera. Čuo je da ja naklapam mađarski. Mojih je godina. Razgovarali smo oko pola sata. Jako ga dobro razumijem. Priča onaj meni poznati, stari mađarski, polagano i razgovijetno. Pitam ga kako je sada nakon '90. Kaže isto. Samo što bolje živi oko 20%, a ostali isto, a tih 20% bave se politikom. Nešto mi poznata ova priča o kapitalizmu i demokraciji, gdje li sam je već čuo i doživio.
U 13:00 h Norveški sudački par označio je početak utakmice. Nekako mi onaj sudac od jučer još čudnije trči. Jednoga trenutka mi se učinilo da sam ga čuo kako pjevuši. Da se i njemu nije posrećilo?
Prvo poluvrijeme, iako bez Ane Jajčević, Umažanke su odigrale odlično. Na mjestu desnog vanjskog počela je Ivana Kovač, nastavila mlada šesnaestogodišnja Valentina Čančar. Ma to je čudo od djeteta. Onako mlada i dinamitna zabijala se glavom u igračice koje su duplo veće i teže od nje. Lavovski se borila.Za to vrijeme Kornelija Gašić, Azra Imamović, Tena Mataija vodile su rat s tamnoputom Signate, Španjolkom Gonzales i ostalim igračicama prve postave ERD-a.
Mađarska trenerica Edina Szabo odmah lijepi flastera na Jelenu Vidović.
Rajić je povukao nekoliko novih taktičkih poteza. Adna Šito je osigurač za kontre. Mađarice danas nemaju kontri. Nekoliko napada Umažanke odigravaju prema uvježbanim akcijama. Odlično se drže. Mađarice nikako da se odvoje. Gol - dva prednosti i to je to. Mađarska trenerica Szabo bijesni. Traži krv. Prvo poluvrijeme je 10 : 8.
Naše su umorne. Vidljivo je to. Sve se teže kreću, a Dr. Neven ima sve više posla. I u drugom dijelu naše djevojke dobro stoje na terenu, a onda Rajić vuče potez dana. Ubacuje jednu po jednu djevojke s klupe. Tako da jednoga trenutka u igri ima vratarku Iris Pratljačić, Adnu Šito,Valentinu Čančar, Lauru Renić, Simonu Selar i Teu Bunić. Pljesak umaških navijača. Tek tada su mađarice povećale svoje vodstvo i pobjegle na 31 : 18.
Ponovo smo si svi postavili pitanje: Što bi bilo da je bilo?
Kada sam Mađarima rekao s kojim budgetom raspolaže Umag (oko 70.000 €), nisu mogli vjerovati da imamo tako talentirane djevojke. za razliku od nas, kod njih trenira rukometoko oko 1.000 djevojčica i unatoč tome oni moraju "uvesti" 5-6 vrhunskih igračica i "masno" ih platiti.
Na kraju utakmice obje ekipe otišle su pozdraviti publiku po cijeloj dvorani, a naše djevojke su potom otišle pozdraviti i svojih 30-tak navijača koji su zdušno oba dana bodrili naše djevojke. Nije bilo tuge. Bili smo ponosni na sve njih, a naše čudo, Andrea Pavić koja je i na ovoj utakmici imala veliki broj obrana dobila je od jednog gledatelja i poseban poklon.
Najtužnije su bile dvije Ane. Rajić i Jajčević koje nisu mogle nastupiti. E da su nam one bile zdrave i da smo imali malo dužu iskusniju klupu, e .....
Koliko su to bile naporne utakmice govori i moje pitanje upućeno Danijeli Špoljarić: - Kako si Špoljo? - Dobro, osim što sam malo mrtva.
U povratku naša ekspedicija zadržala se na večeri u Čardi Kukorica pored Siofoka gdje se je odlično zabavila prije povratka kući.
Ne sjećam se da li sam vam spomenuo Norveško ljepilo i Norveške suce? Ako izuzmemo ljepilo, Norveški suci kako mi se čini malo previše zanose guzu, očito im se noćas posrećilo.
Na povratku u autobusu pogledali smo obije utakmice. Na svaki dobar potez djevojke su burnim pljeskom odobravanja pozdravljale aktere akcije. Ove naše djevojke, ma koje su to frajerice samo. Da ih poželi svaki klub.
Sada smo kod kuće. Jedno lijepo putovanje je iza nas.
Doviđenja Budimpešta. Stižemo u Dugo Selo. Uh kako to dobro zvuči, onako po domaće.
Franjo Sabo