Signoru Lorenu i njenog supruga Pietra poznajem već dugi niz godina. Danas su oni već u lijepim godinama i kako ona kaže sve više vremena provode zajedno. Pietro je strastveni lovac, a gđa. Lorena, ona je uspješna potrošačica Pietrovih novaca. Naime Pietro ima neku proizvodnju ronilačke opreme u Udinama u Italiji.
Gđa. Lorena i ja, toga lijepog proljetnog dana, sjedili smo na terasi jednog poznatog restorana. Ručak koji smo upravo završili bio je maestralan. Bio sam njen gost. Pietro je toga dana hitno morao otići za Austriju zbog kvara nekog važnog stroja u firmi. Gđa. Lorena je ostala sama. Bila je to dobro držeća gospođa u kasnim pedesetima.
Uz lagano ispijanje kavice, polako smo ispijali i drugu butelju jako finog vina. Kuhar je i ovaj puta nadmašio samoga sebe kao i obično. Znao sam da gđi. Loreni nisu bitni novci. Ona je istinski uživala da ih troši. To sam primijetio još davno, naime tražila je od mene da joj negdje u Europi nađem fensi toplice. Upravo se vratila sa trotjednog skijanja u Francuskoj i kako je tada rekla, da zagrije smrznute kosti. Njeni upiti su bili: za koju su klijentelu te toplice, imaju li noćni život, casino, diskoteke. To mi je tada bilo i razumljivo. Tada je imala jedva četrdeset, a redovito bi išla s prijateljicama ili sama,bez Pietra.
Kao što rekoh Pietro je bio lovac. Na svoj hobi je odvajao puno novaca. Birao je mjesta na koja će ići loviti, a smještaj u hotelu morao je biti visoke kategorije. Nikada se nije bunio za cijenu, ali je redovito tražio da mu se osigura društvo neke escort dame. Samo su izrazito crnke dolazile u obzir. Naravno, svaki grad ima svoje „dame noći“, a svaki dobar recepcionar ih poznaje. Tako da Pietro s vremenom više nije niti tražio moju pomoć. Imao je on u svom notesu brojeve telefona escort dama, tako da bi kada bi išao u lov na Tirol usput pokupio i svoju pratnju u Ljubljani.
< Baš šteta da je Pietro morao tako hitno za Austriju, što poslove ne prebaci na sina pa bi mogao više vremena provoditi sa vama < Vi ste baš naivni. Ma nije u pitanju nikakav kvar stroja. Pietro je otišao tri dana u kurvanje, a kada bi posao prebacio na sina ne bi imao izgovora za odlazak od kuće i molim vas ne pravite se ludi. Znam ja da ste i vi Pietru dogovarali neke ženske kada bi išao u lov. Ma sve ja znam
Na te njene riječi ostao sam šokiran. Pokušao sam se izvući da ona griješi, da ja nisam. Samo se nasmijala. < Vidite to mene ne smeta. Ja sam to oduvijek znala. Moj Pietro bi otišao u lov, malo lovio, malo se seksao. Kući bi se vratio veseo, ali sa blagim osjećajem krivice pa bi naš seksualni život nekoliko dana bio urnebesan i svi smo bili sretni. Ja sam znala i bila sigurna u jedno. Da se moj Pietro u tim svojim avanturicama neće zaljubiti, a to je svakoj ženi najvažnije da joj se muž ne zaljubi u neku fuficu koja će mu zamantati mozak. Tada bi rasturio brak, onda bi ona njega rasturila i konačna šteta bi bila velika. Ovako ova dama koju on plati priča mu sve što on želi čutia. Kada bi mu ja u krevetu to govorila pitao bi me od kuda ja to sve znam.Nastala bi svađa. Ovako ja sve svjesno prepuštam da si on organizira svoj dopunski seksualni život. On se osjeća živahno ali i pomalo ga grize savjest pa mi ne prigovara koliko novaca trošim, gdje idem u toplice. Ima puno povjerenje u mene. I on zna isto, da ga ja mogu prevariti ali si neću dozvoliti da se zaljubim u nekog mladog pastuha. Danas su i ovi malo stariji dobri, popiju dvije one plave tabletice i postaju zanimljivi. Vidite, život može biti kao dobro režirani film, samo je važno da se glavni glumci drže scenarija
< Evo sada sam ja sa vama podijelila svoju tajnu, molim vas da Pietru ne spominjete ovaj razgovor. Nego imate li vi neku tajnu da podijelite samnom
Da li da joj pričam kako žurim da uplatim razliku struje i da prije toga moram prebaciti novce s jedne kartice na drugu, izvući iz firme tri putna naloga. Da joj počnem objašnjavati da ja imam malu firmicu jedva da pokrivam sebe. Ona to ne bi razumjela. To su ljudi koji žive neke druge živote, drugačiji su no mi. Volio bih i ja da mogu tako da živim. O takvom životu mogu samo sanjati. Ja nisam lovac, ja sam ribolovac. Pa gdje da na pučini mora nađem neku eskort damu da mi pravi društvo. Kada se vratim iz ribolova toliko smrdim na ribu da me i ova moja ekspresno spraši u kupatilo na tuširanje.
Po kojem scenariju da ja živim svoj život. Kada bih ja ovoj mojoj rekao da idem na tri dana u lov rekla bi da nisam normala, pa ovaj moj trosjed, na kojem sam već napravio pozamašnu rupu, umro bi od tuge što me nema, a bilo bi lijepo napasti neku finu eskort damu, nije da ne bi, ali kako? EH, DA SAM BAREM LOVAC JA.