Dvorana umaškog POU -Ante Babić- bila je premala da primi sve zainteresirane za ovaj skup. Gotovo iz cijele Istre stigli su zainteresirani dužnici koji pokušavaju na svaki način olakšati ovo neizdrživo stanje vezano za kredite u Švicarskim francima.
Skup, sastanak i savjetovanje organizirala je udruga Franak, a skup je vodio Umažanin Nino Rasberger uz asistenciju gospođe Darinke Teodorović te mladih pravnica Martine Benolić i Ines Ferlin.Preko stotinu frankera došlo je s stotinom priča. Svaka od tih priča je zasebna, a toliko slična. Bankarska podvala smišljenim i pomno organiziranim scenarijem njihova je zajednička sudbina.
Mogle su se tu ćuti zastrašujući detalji o nagovaranju zašto baš uzeti kredit u CHF a ne u Euru. Od onih, da nisu kreditno sposobni za kredit u Euru, pa do ucjenjivanja banaka.
Koliko se samo mladih obitelji raspalo zbog nemogućnosti višestrukog vračanja kredita. Koliko se samo prijateljstava i rodbinskih veza rasturilo zbog toga što su u najboljoj namjeri bili jamci, a da o samoubojstvima i pobolijevanju ne pričamo.
Tužne su to sudbine. Banke su nudile "šakom i kapom" povoljne kredite u CHF s kamatom 3,59% i kursom oko 4,8, da bi nakon toga, svojevoljno podigle kamate do vrtoglavih 8%, dok je kurs skočio na 7,39. Mnogima su rate narasle i po tri puta što jednostavno više nisu mogli otplaćivati. Već 2010.g. nastaju prvi problemi.
Bankari tvrde da ništa nisu znali što je notorna laž, o čemu je naš portal pisao u nekoliko članaka. Kao što su i sami Frankeri sinoć argumentirali činjenicom da su samo "strane" banke u Hrvatskoj plasirale sporne kredite i pitaju se zašto naše domaće banke HPB i IKB nisu plasirale te kredite.
Frankeri su ožalošćeni HNB-om koji radi protiv dužnika, a u korist banaka. Ožalošćeni su i postupanjem Vlade RH koja donosi paušalne odluke koje su mahom neobvezujuće za banke, a puno ne pomažu dužnicima. Ožalošćeni su i postupanjem Vrhovnog suda RH koji je u presudi ponovo sve bacio na pleća dužnika i ostavio ih da individualnim tužbama pokušaju riješiti svoje probleme.
Da je Vlada RH bila i malo senzibilna prema svojim građanima jednim potezom je sve to mogla dovesti u red ali očito je da je bankarska hobotnica premoćna i prejaka pa i za Vladu RH. Jedino i istinski za svoje građane još se bori stranka "Živi zid".
U vladi uporno ponavljaju da im EU ne dozvoljava drastičnije korake prema bankama i bankarima, a pitamo se zašto EU nije sankcionirala Mađarsku i Island kada su jednim potezom doveli stanje u prvobitno, pozatvarali bankare (Island) i naplatili im ogromne kazne. Zar oni nisu članice EU?
Zaključak sinoćnjeg skupa u Umagu je bio , na žalost, da se i dalje s bankama razgovara i pregovara bez obzira na nezadovoljstvo konverzijom CHF u Euro. Da se poštivaju rokovi, te da se svaka prepiska između banke i dužnika obavlja putem službene pošte koja u određenom trenutku može biti dokaz u eventualnom sudskom postupku.
Savjet je svima koji imaju strpljenja, novaca i živaca da individualnim tužbama pokrenu sudski spor s bankama u dokazivanju ništetnosti ugovora i valutne klauzule. U uvjerenju su svi da bi masa sudskih tužbi pokrenulo i pravosuđe, kao i Vladu da stane iza svojih građana, a institucije ove države (DORH) da konačno krene u dokazivanje da je u pitanju smišljena pljačka građana od strane banaka koje su se, sada je već i i pticama na grani jasno, udružile i smišljeno godinama pljačkale svoje klijente.
U uređenim državama to se zove: ZLOČINAČKO UDRUŽIVANJE, a svaka uređena država bi stala iza svojih građana, njih preko 60.000 koji svakodnevno robuju pohlepnim bankarima.
Da je kojim slučajem netko od tih naših vrlih političara isto dužnik, svakako bi priča krenula u drugom smjeru, osim ako banke ne bi s njim, da bi ga smirile, napravile deal ( a očito je već i iz aviona da su upravo to i učinili što bi bilo zanimljivo provjeriti).
Nakon hajke koju su mediji podigli posljednjih dana i strjelica uperenih u HNB, iz HNB-a je prema bankarima upućeno pet točaka koje ne smiju biti u Anexu o konverziji kredita iz CHF u Euro:
1. Odricanja od nekog prava
Radi se o ugovornim odredbama kojima se potpisom dodatka ugovoru o kreditu (i/ili druge isprave dostavljene uz izračun o konverziji) druga ugovorna strana (dužnik) odriče nekog prava. Radi se, primjerice, o odredbama aneksa ugovora kojima su neke banke od korisnika kredita tražile odricanje od prava naknadnog pobijanja instrumenata osiguranja ili osporavanja promjene kamatne stope primijenjene na konvertirane iznose iz osnovnog ugovora o kreditu (CHF kredit) ili odricanja prava na osporavanje svih radnji poduzetih radi naplate tražbina koje su predmet osnovnog ugovora i sl.
2. Formiranje kamatne stope
Radi se o ugovornim odredbama kojima su neke banke, uz definiranje parametra promjenjivosti kamatne stope i fiksnog dijela ugovorene kamatne stope, predvidjele da se kamatna stopa može mijenjati i temeljem internih akata kreditne institucije (Odlukom o kamatnim stopama i sl.). HNB ističe da se ugovaranje promjenjivosti kamatne stope mora se uskladiti sa zahtjevima iz Zakona o potrošačkom kreditiranju.
3. Dodatni instrumenti osiguranja
HNB upozorava banke da ne smiju tražiti dodatne instrumente osiguranja osim u slučajevima kada se u dodatku ugovora izričito navodi da se radi o zamjenskim instrumentima iz osnovnog ugovora o kreditu te da novi instrumenti osiguranja zamjenjuju postojeće instrumente (koji se vraćaju dužniku odnosno drugoj ugovornoj strani ako to priroda pojedinog instrumenta osiguranja dopušta).
U svim drugim slučajevima ovakve odredbe mogle bi se tumačiti kao traženje dodatnih instrumenata osiguranja što bi predstavljalo postupanje protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, ističe se u zahtjevu HNB-a.
4. Ukidanje zakonskih odredbi o konverziji
Radi se o ugovornim odredbama u kojima su naznačene posljedice eventualnog ukidanja Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od strane Ustavnog suda. Radi se o pitanju o kojem je HNB već zauzelo stajalište i prenijelo ga sudionicima konverzije.
Nakon Rješenja Ustavnog suda od 11. studenog 2015. godine, ovo se stajalište dodatno aktualiziralo pa bi se ovakve odredbe mogle tumačiti kao ugovaranje dodatnih uvjeta što bi predstavljalo postupanje protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.
5. Namirenje manje plaćenog iznosa kredita
Radi se odredbama dodatka ugovora ili odredbe predloženog samostalnog sporazuma o namirenju manje plaćenog iznosa od strane potrošača. Podsjetimo, pojedine banke traže od dužnika da jednokratno uplate traženi iznos ili im pak nude nepovoljne kredite za pokrivanje duga.
Sama činjenica da HNB mora upozoriti banke na pokušaj nemoralnog nastavka postupanja prema dužnicima govori dovoljno o tome koliko su banke bahate i nemilosrdne. One i dalje nastoje izvući iz dužnika svaku lipu na bilo koji način, a najčešće pozivajući ih svakodnevno putem telefona upozoravajući ih da će im se desiti to i to u koliko odmah ne uplate neki određeni iznos, a nemalo puta pristaju i na onu "daj što daš, samo daj".
Nino Rasberger je na kraju skupa naglasio da udruga Franak ne odustaje u nastojanju da se konverzije vežu uz Kunu, što bi i bilo realno i pošteno, ali pravo i poštenje davno su se posvađali.
Franjo Sabo