Sinoćnji koncert Đorđa Balaševića koji je trajao puna četiri sata, pred publikom prepune dvorane PUO u Umagu kod mene je ostavio, po prvi puta, gorak okus u ustima.
Za ovu "astronomsku" cijenu ulaznice od 200,00 Kn od Đoleta sam očekivao mrvicu više. Očekivao sam nešto novo. Na žalost dočekao sam stotinu puta ispričane priče. Pretresanje porodičnog stabla, ispričanog već mnogo puta. Stand up nastupa već viđenoga. Malo politike koja se prilagođava mjestu i vremenu gdje nastupa i premalo otpjevanih pjesama.
Atmosfera u dvorani je bila odlična. Puno smijeha na njegove skečeve, ali? Prije će biti da smo se zaboravili smijati, nego što nas je Đole nasmijao svojim već puno puta ispričanim skečevima.
Očito je da je ostario Đole, a i da smo ostarjeli i mi.
Za one koji ne prate Balaševića od samih početaka, sve ovo je bilo nešto novo i zanimljivo ali pogled na publiku nam govori da je većina posjetitelja u dvorani već sve to čula i vidjela bezbroj puta.
Malo kraći koncert s više pjesama i manje ispričanih priča, uz jednu "pristojnu" cijenu ulaznice, glumcima ostaviti da glume, a pjevačima da pjevaju, možda bi ovaj gorak okus nakon koncerta bio manje gorak, ovako????
S ovim mojim osvrtom neće se složiti 95% posjetitelja sinoćnjeg koncerta, ali ja sam predugo obožavatelj Balaševićevih pjesama i posjetitelj njegovih koncerata da znam o čemu pišem.
Balašević se sveo na, bio jednom jedan Đole. Godinama nije snimio niti jednu novu pjesmu, niti osmislio neki novi skeč. Naravno, njegovi će koncerti i dalje biti posječeni. Uvijek pristižu mladi, oni koji odrastaju uz njegove "stare" pjesme i stare priče. Ali nije li došlo vrijeme da i Đole okrene list u bilježnici i za kraj svoje karijere osmisli nešto novo, nešto za pamćenje.Ako to napravi, tada će cijena ulaznice možda opravdati prikazano. Ovako ....
Franjo Sabo