Kad čovjek na svom radnom mjestu svakodnevno dolazi u kontakt s drugim ljudima, normalno je da se od njega očekuje ljubaznost, pristojnost, smirenost, ne pokazivanje loše volje, uglavnom mora jednostavno biti pozitivan i ljubazan i kad mu je možda svega preko glave.
U tome neki uspijevaju bolje neki lošije. Osobno se na to nisam mogao požaliti sve do pred neki dan. Pričalo mi je dosta ljudi kako ima jedna starija prodavačica, koju ti isti čak «Muta» nazivaju, jer kako su mi govorili, ona te nikad ne pozdravi, ne pita što želiš, promrmlja koliko si joj dužan platiti i naravno ne pozdravi kad odlaziš.
Da vam budem iskren, prvo sam mislio da se šale, pa onda da su možda zločesti, jer se ista nekome zamjerila pa joj smještaju, i zbog toga o njoj ne govore lijepo.
Ali kao što napisah, neki sam se dan i osobno u to uvjerio. Prilazim prodajnom mjestu gdje radi, pozdravljam, ali nema odgovora. Tražim da mi otvori frižider, ona to čini, ali ne ispušta iz ustiju riječ. Kad sam kupio što sam naumio, promrmljala je cijenu, dajem joj novac, ona ostatak ne vraća, kao što se to normalno čini, već mi ga baca u ruku, tako da je nešto i na tlo palo, ipak pozdravljam, no ona to ne čini.
Ne vjerujući ni sam sebi, odlazim kod iste i drugi dan, ne bi li možda bilo bolje, jer mislio sam, da je jučer bio samo njen loš dan. Isto stvar, isti postupak.
Ipak je društvo imalo pravo. Možeš biti mutav i ipak prodavati.
Što li je u tim ljudima.? Što takve osobe misle.? Zbog čega su takve.?
Da li je to što su nezadovoljne radnim uvjetima, plaćom (a tko nije).? Mrze kupce?
Pitanja jer mali milijun, odgovor za mene samo jedan.
To je jednostavno ne odgoj, bahatost, nebriga prema drugima. «Muta» je jednostavno takva.
Ona radi, ne pokazuje osjećaje, nema smješka, nema na njenom licu ni ljutnje, ona je jednostavno robot.
Ipak i dalje ponekad kupujem kod tog «robota». Ne što mi to pričinjava zadovoljstvo, dapače, ide mi na živce, ali sam radoznao da li će ipak doći dan kad će robot progovoriti.
Gledao sam, ne tako davno neki program na nacionalnoj televiziji, kako u Japanu roboti govore i komuniciraju s ljudima. Pa se pitam kad će taj labinski robot na svom prodajnom mjestu postati Japanka i prozboriti par riječi. Pokušao sam je čak isprovocirati i naljutiti, ali ona jednostavno šuti.
Svi koji kod nje kupuju, pričaju isto, ali ipak kupuju, valjda su naučili. Prvo sam im se čudio i nisam vjerovao, sad postajem i sam jedan od njih. Pitam se zašto to činim, nemam baš neki odgovor, ja jednostavno kupujem kod «Mute» i čekam dan da konačno progovori.
Izvor: OVDJE