Na 23. tematskoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Umaga na dnevnom redu bila je jedna točka. Nacrt konačnog prijedloga izmjena i dopuna Prostornog plana Istarske županije, te njegovo prihvaćanje.
Činjenica je da 90% vijećnika sve do kraja sjednice i do trenutka glasanja nije imalo pojma o čemu se tu zapravo radi. Gradonačelnik Umaga Vili Bassanese kao i neki drugi vijećnici (Veljko Ivančić, Blaž Vidović i Dario Makovac) postavljali su pitanja gospođi Ingrid Paljar, ravnateljici Zavoda za prostorno planiranje IŽ, a ona je na njih odgovarala.
Najčešće pitanje bilo je vezano za turističke kapacitete (broj kreveta) i to je dio koji je najviše bunio vijećnike. A zapravo sve se svodi na jedno.
Zavod odobri (ili ne odobri) da određeno područje, na prijedlog grada (prema gradskom prostornom planu), preimenuje u turističko zemljište. Gradu odobri određeni (ograničeni) broj ležajeva, te nakon toga odobrava (ili ne odobrava) dodatne ležajeve nego samo njihovo "preseljenje".
Primjer koji bi pokazao kako to zapravo funkcionira. Npr. ako bi Katoro imalo dozvolu za 500 novih ležajeva tada se Katoru prema prostornom planu može reducirati 300 i tih 300 dodijeliti npr. Kempinskom. Što znači da nikako Kempinski ne može (iz čista mira) dobiti 300 ležajeva, a da se nekome ne oduzme.
Ovo je bio primjer izgradnje obalnog pojasa. No što je s ruralnim dijelovima grada? Niti tu nema pomoći. Želite li na primjer izgraditi hotel, motel, hostel ili? Da bi ga izgradili nekome morate "odrezati" broj kreveta.
Prema objašnjenju gospođe Paljar, sve je po zakonu. OK, s tim se slažemo. Umag je dobio dozvolu za 8.000 ležaja. Mahom su to kapaciteti koji će biti izgrađeni u već postojećim turističkim naseljima ili njihovim rubnim dijelovima. I što od toga ima grad Umag?
Svi znamo da grad Umag nema hotela ( i onaj jedini je zatvoren već nekoliko godina).Hoteli su nam dislocirani. Koncentracija gostiju iz hotela je siromašna. Hoteli poduzimaju sve da zadrže goste što više u svojim objektima, te samim time ti gosti i kada dođu u grad jako malo troše.
Primjer je Rovinj koji ima mahom sve hotele u gradu, a samim time čim gost napusti hotel odmah je u gradu. To se vidi i po muvingu i po potrošnji od ranog proljeća do kasne jeseni, što u Umagom nije primjer.
I sada dolazimo do najbitnije stvari. U koliko bi se Umag, kao turistički grad odlučio da dio grada pretvori u turističko područje ( garni hoteli,hosteli, pansioni) to ne bi bilo izvodivo upravo zbog ograničenja broja ležajeva, a da ne pričamo o ruralnim dijelovima grada Umaga u kojem bi neki i napravili nove turističke smještajne kapacitete ali zbog ograničenog broja ležajeva dodijeljenih gradu Umagu, moralo bi se nekome "odrezati" da bi se nekome dalo, a to obično izaziva insinuacije i "duševne boli" pojedinaca.
Trebamo li biti zadovoljni rješenjem zavoda za prostorno planiranje ili ne? Gospođa Paljar kaže da trebamo, da je grad Umag dobio najviše novih ležajeva u Istri.
Teško je biti sretan i zadovoljan kada netko ograničava razvoj turizma na području koje za sebe tvrdi da je turističko. Otvara li se tim činom nova mogućnost za novu apartmanizaciju koja je pokazala da dobivamo naselja duhova.
Franjo Sabo