"S druge strane ništa ne upućuje na to da su tužene banaka u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu imale saznanja odnosno mogle predvidjeti buduća kretanja na planu svjetske ekonomije a koja su kasniji bitno utjecala na porast vrijednosti švicarskog franka."
Što reći na jednu takvu izjavu? Ako se stalno po medijima podsjeća kako je tadašnji guverner Rohatinski upozoravao na mogućnost rasta tečaja CHF-a, ako je tadašnji viceguverner Vujčić upozoravao na mogući rast tečaja CHF-a, i to do čitavih 18% u odnosu na kunu i na euro, ako je to rečeno u Hrvatskome saboru i kroz medije, kako to da banke nisu kod ugovaranja ništa o tome znale? Kako to da nisu barem posumnjale da je to moguće i kako to da onda nisu na te riječi guvernera i viceguvernera upozoravale buduće dužnike? Kako to da banke nisu znale da je već i prije 80-ih godina prošloga stoljeća CHF naglo ojačao u odnosu na marku i dolar? Zašto banke nisu upozorile buduće dužnike na sve te činjenice? Ja mogu samo reći – NAMJERNO. Dužnici nisu morali niti pretpostavljati niti znati niti istraživati kretanje tečaja CHF-a u prošlosti, niti su dužnici bili dužni pratiti što u Saboru ili medijima govore visoko pozicionirani zaposlenici HNB-a, ali poslovne banke su morale to sve znati, pratiti, pretpostaviti i na sve to dužnike upozoriti. A Vrhovni sud kaže da jednostavno niti banke to nisu mogle pretpostaviti. Nije mi jasno takvo rezoniranje vrhunskih pravnih stručnjaka, koje je potpuno suprotno rezoniranju suca Radovana Dobronića.
Cijeli tekst: OVDJE