Već nekoliko mjeseci umaško naselje Komunela pravo je gradilište. Plinifikacija tog gradskog naselja počela je još u jesen 2015. godine, a ovih dana treba da završi i prva faza postavljanja cijevi kroz ulice naselja.Cijevi se postavljaju po cestama ulica naselja, a kako smo vidjeli, izvođači to rade prilično brzo i uredno. Čim se iskopaju trase na kojima će se postaviti cijevi, ekipe izvođača radova, nakon polaganja cijevi odmah isto zatrpavaju, te nakon samo nekoliko dana asfaltiraju cestu.
Trenutno su radovi na dionici ulica Matka Laginje gdje će i završiti prva faza postavljanja plinovoda u Komuneli.
Provlači se i krak od bivše vojarne preko livade prema ulici Polezine. A zanimljivo je i baciti na oko kako izvođači odmah postavljaju i krakove plinovoda prema budućim ulicama koje su planirane, kao i prema novim školama koje će se graditi u tom dijelu naselja.
Završna faza postavljanja plinovoda prema rotoru Punta (Savudrijska cesta) sačekati će do jeseni. Naime planira se trasa ulicom Polezine do rotora, ali zbog radova na Kolodvorskoj ulici u Umagu i preusmjeravanju prometa iz smjera Ungarije kroz Komunelu, da ne bi došlo do prometnog kolapsa taj dio radova ostavljen je za jesen.
Postavljanje plinovoda polako završava. Izvođači radova su prema svakoj kući (budućem potrošaču) povukli jedan krak, te je sve spremno za priključak, ali kako saznajemo, jako malo domaćinstava se do sada priključilo (nešto malo više od 10%). Razlog tomu je svakako cijena priključka koja je prilično visoka bez obzira što je koncesionar omogućio kreditiranje putem poslovnih banaka. Drugi razlog je svakako i sama cijena plina koja nije baš tako povoljna kako se na izgled čini.Mnogi (s pravom) kalkuliraju. Cijena čvrstog ogrjeva (drva) kreće se od 250 -350 kn po m3, a Istra je uz to i poznata po bezbrojnim šikarama pa se svako snalazi na svoj način.
S pravom se mnogi pitaju gdje je onaj "povoljni" plin iz Jadrana za koji eksploataciju imaju i Hrvatska i Italija. Očito je da smo ponovo nasamareni kao i mnogo puta do sada.
Plinari će, kao i država morati početi razmišljati o učincima plina koji je svakako ekološki (uz struju) najčistiji energent. Snižavanjem marže distributera i smanjenjem poreza i trošarina države, moglo bi se doći do neke prihvatljive cijene. Tada niti cijena priključka (oko 14.000,00 Kn) ne bi bila previsoka u koliko bi domaćinstva našla ekonomsku opravdanost prelaska na grijanje plinom.
Franjo Sabo