PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: A ZLO TO SMO MI, LJUDI

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-02-27 11:56:17

Do moje trideset i neke slušao sam priče nekih partizana, koji su sebe nazivali borci, „da nas nije bilo ne bi ti i bla bla bla“. Neki Ustaše su samo mahali glavom i potiho, sebi u bradu izgovarali neke nerazgovijetne riječi. Onda su došle devedesete. Neki senilni čiča često se pojavljivao na Tv-u i prodavao priču kako moramo imati svoju državu pošto je to naš sedam stoljetni san. Dobro rekoh, pa zašto ne bi i mi imali državu. Onda su neki rekli NE. Taj isti čičica nam je govorio da su nas ovi što kažu NE u onom ratu, kada je on bio Partizan karali sve u šesnaest. Da su to Barbari sa kokardama i velikim bradama. E onda smo rekli sada ćemo mi da vam jebemo mamicu zbog drugog svjetskog rata, a i oni su rekli, e vi ste jebene Ustaše i krvnici, sada ćemo i mi vama da jebemo mamicu. I tako smo si mi jebali mamicu uzajamno nekoliko godina. Ali nekima je sex bio monoton pa se tamo neki sjetio i Balija. Treba i njima jebati mamicu. Pa su se prvo popićili oni s bradom i oni što ih ovi zovu Balije, ali i tu je bio sex bez naboja, onda su rekli hajdemo pozvati i one Ustaše pa da se bre karamo ko ljudi. I tako smo se opet par godina karali u troje.

Čini mi se da je na tom grupnjaku netko redovito samo pušio pa su rekli, hajdemo ovako: vi Ustaše i Balije se sada malo pomirite, a mi koji imamo više oružja ćemo da se karamo protiv vas. I opet smo se nekoliko godina karali. Onda je onaj amer rekao STOP, Švabo HALT, Francuz Arrêtez, a Englez je mudro šutio i čekao rasplet. U tome svemu, prošlo je deset godina naših života, naše mladosti. Ali reći će neki, „neka barem danas imamo svoju državu“.

Tada je umro onaj koji je govorio da sanja sedam stoljetni san da ima svoju državu. Oni koji su bili uz njega nalapali su se za šest generacija. Oni koji u tome nisu uspjeli jebali su im mamicu i zazivali nove ratove. Pa red je da se i oni namire. Švabo je rekao NIKS, nema više ratova, „pa jeste vi normalni, kakvi ratovi, pa svi čete izginuti, koga ćemo onda da karamo. Nego evo vama malo love da i vi uživate. Pa su nam poslali banke, a mi ko ovce navalili na „jeftine“ kredite. Navalili na kredite i ovi što se kurče da su na vlasti pa uzimali kredite ( kao) za državu. A za to uzimali masne provizije. Skučili se i oni. A onda kažu banke: „Jebote pa tko će namiriti ova govna, skroz traže neke pare. Ma ko ih jebe hajdemo mi to uzeti narodu kroz tečajeve i povećanje kamata, a narod nek se obračunava sa gamadi“. I tako smo mi upali u teška sranja. Riknule firme, mi ostarjeli i ostali bez posla. Nemamo od kuda otplaćivati kredite. Sele nas na ulicu iz stanova i kuća. Ali neka. Mi živimo sedam stoljetni san.

Od kada znam za sebe slušam onu „biće bolje“. To danas i ja pričam mojoj djeci, „budite strpljivi, biće bolje“. Ma kurac će biti bolje, neće biti bolje. Ne može biti bolje.

Naučili su nas da mrzimo sve one koji nisu naše vjere. Naučili su nas da se karamo ali nas nisu naučili kako koristiti kondom. Sada umjesto da smo trudni mi nosimo jedan veliki tumor, tumor međusobne mržnje. Ali niti to im nije dosta. Rekoše neki, „ove treba razjebati skroz na skroz. Ali kako? Mudrovali oni tako danima. Pitali i Profesora Baltazara, ali niti on nije našao formulu. Onda se netko sjetio nogometa. Ajmo zavaditi Slavonce, dalmoše i zagrepčance. Svi viknuše AJMOOOOO. Jedan tamo iz ćoška upita: „a što ćemo sa Međimurcima i Zagorcima“? „Ma jebeš njih oni su i tako navek z svima bili dobri“.

Narod u depresiji, „nogometaši“ se karaju, branitelji logoruju u centru metropole. Narod i dalje u depri. Bakice se mole, a svijet križa. „Bože ludoga li naroda, a imaju sve, sve osim pameti“.

Mladost bježi glavom bez obzira. Ne razumiju oni to. Previše je to za njih. Ostajemo samo mi, stari olinjali fosili. Mi to sve razumijemo. Prošli smo mi sve te ratove i ofenzive. Sve imamo, sve znamo, jedino nemamo više snage. Nemamo snage da se borimo sa avetima prošlosti. Mi ne želimo više biti arheolozi , kopati po livadama i tražiti kosti nekih davnih predaka. Vrijeme je da ih pustimo neka na miru počivaju. Nemamo više snage da nekoga mrzimo. Pustite nas da proživimo ovo malo što nam je ostalo, pizda li vam materina.

Cijeli sam život odgajao djecu da vole druge bez obzira na vjeru, rasu ili nacionalnost. Ponosan sam na sebe zbog toga. Tek onoga trenutka kada budemo ljude dijelili na dobre i loše, tek tada će dobro nadvladati zlo. A ZLO TO SMO MI, LJUDI.

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac