Taman kada pomislim da sam u svom životu vidio sve i svašta, neki novi događaj bljesne mi pred očima. Evo npr. jutros. Imao sam dva izbora. Gledati na tevejcu kako se dva bahata političara nadmeću koji će reći veću glupost ili pogledati spot jedne golišave curičke.
Ne znaš što je jadnije bilo. Zamuckivanje u dvominutnom prilogu ili izvijanje jedne košćate brinete koju ni pas nema za što ujesti. E pa brate ako te pas nema za što ujesti onda te niti ja ne mogu gledati. I tako sam vam ja, nakon što je ova moja po šesti puta luftala dnevnu sobu, otišao do grada da na nekoj terasi popijem kavicu.
Volim popiti kavicu u gradu iz više razloga. Ako kava nije dobra bez pardona to kažem konobarici. To isto, naravno, kod kuće ne smijem niti pomisliti. Tamo se uvijek pravim kako mi je kava fina.
Kod konobarice mogu jedino da zaslužim žuti karton, ili da mi pljune u kavu. Pa što! To je kao da smo se ljubili (jednosmjerno). No, kod kuće je stvar puno kompliciranija. Tu postoji opasnost da ostanem bez ručka, čistih gaća, ili čestih luftanja kuće. Što dovodi do razno-raznih komplikacija. S toga izbor se sveo na jedno, kavica u gradu.
No i kavica u gradu nosi sa sobom određene opasnosti. Da naletiš na nabildanog konobara kojemu ne smiješ prigovoriti da je kava loša. Sada u ova zimska vremena popularne su terase koje se nalaze na sunčanoj strani obale (hihi, ovo je iz neke pjesme). Sjedneš na dvostruko tapeciranu stolicu i još ti daju deku da si ogrneš jajca. Znaju oni. Topla jajca, zadovoljna mušterija.
I tako dok su se moja jajca (ili ono što je još od njih ostalo) grijala, malo sam promatrao muving po gradu. Do mene su sjedile dvije zgodne buhtlice srednjih godina i očito ogovarale svoje muževe pošto iz iskustva znam da se na ovaj način ne priča o ljubavniku. Očito su bile nešto jako nezadovoljne. Spominjale su nogomet kojeg ovi očito gledaju svaku večer i zanemarivanje bračnih obaveza s obzirom da utakmice traju do kasno u noć a one moraju ranije leći pošto djeca idu rano u školu pa da ih maminski i isprate.
Onoga trenutka kada sam prepoznao u razgovoru da pričaju o sexu, zaokupile su svu moju pažnju. Drobile su one tako dobrih pola sata i na vidjelo je izašlo da se sex sveo na jednom tjedno. Opa, rekoh u sebi. Ove dvije su skoro u mom rangu. I kod mene je skoro jednom, ali za razliku, to skoro se često ponavlja.
Uši su mi narasle kao u slonića. Jedna je počela priču kako je onaj njen dobio drobinu od piva i grickalica dok gleda nogomet. Istoga sam trena uvukao stomak maksimalno koliko se dalo. Već sam počeo plaviti od nedostatka zraka, kada je ona druga rekla da je njoj baš sexi kada muški ima stomačić. Konačno sam došao na svoje. Ok, ja nemam samo stomačić, ali to tako počinje. Ova buhtla mi se sve više počela dopadati.
Očito su brzo iscrpile temu o sexu pa su počele pričati koja će što danas kuhati. Iako sam malo bio razočaran, ta tema mi je bila nekako bliža i realnija. Ova koja ne voli trbuščiće rekla je da će kuhati nešto bez veze. Vegetarijansko. Dok je buhtlica rekla da je kupila buncek i da će ga spremiti mužu na Lički, onako s kupusom i krumpirom. Uh, sada mi se još više počela dopadati. Počeo sam zamišljati onog njenog šmokljana. Garant je neki žgoljo koji nije u stanju ni podrignuti kao čovjek. Pili u tv dok ovakav cvijetak, koji zna skuhati buncek na Lički, vene. Očito je kreten bio odlikaš u školi pa sada misli da je on svoje ocjene davno zaslužio.
Kada su odlazile, pogled mi je još dugo bio na njenom zadnjem torzu. Razmišljajući o njoj stigao sam i ja kući. Prozor je bio zatvoren. Kuća zagrijana. Taman kada sam odlučio da dignem frku i da ovoj mojoj očitam bukvicu kako ona namjerno lufta kuću samo kada sam ja kod kuće. Ona mi reče: -" Ajde da ručamo, skuhala sam ti buncek onako kako ti najviše voliš. Na lički".
Naravno, razoružala me do kraja kao Ameri Sadama. Promatram je ispod oka. Ma jebeš ti onu buhtlu. Tko zna kako je ona skuhala buncek. Sigurno je ubacila neke pizdarije od mirodija. Nemaju pojma ove mlade buhtle kako se kuha buncek na Lički. A ovaj tjedan igra se i liga prvaka. Neka. Ja je ni tako neću gledati. U to vrijeme su serije koje gleda ova moja. A njoj daljinski iz ruke ne može uzeti niti Pit Bul terijer. Ona ima razvijen osjećaj. Kada zahrče ja se došunjam da joj maznem daljinski, a ona će: - "da se nisi usudio. Vidiš da gledam seriju". Ma ja vam nešto u zadnje vrijeme niti ne volim gledati Ligu prvaka. Ostaje mi jedino laptop i naučno popularni filmić o onoj divi koja je probila barijere od 12 minuta sexa. Hallo, 12 minuta??? ZA SVE JE KRIVA ONA GOLA DIVA.