Ratni vihor ranih devedesetih doveo ga je u Umag kao mladog derana. Bijeg iz voljene Banja Luke uz oca i brata promijenio mu je život iz temelja. Sport je bio njegova prva ljubav. I to rukomet.
Prilagodba na grad Umag i brzi kontakt s vršnjacima nisu mu bili problem. Obiteljski odgoj, red. rad i disciplina bile su njegove odlike. Vrlo brzo se priključio igračima MRK Umaga, a tamo su ga čekale rukometne veličine: Boglić, Maqici, Tataraga, Žepčan, Agatić, Selimović i mladi trener Dragan Rajić koji je naslijedio legendarnog Linu Červara.Nije on bio neka rukometna veličina, ali bio je format momka kojeg bi poželio svaki klub. Iako je odrastao (prije rata) u bogatoj obitelji , ničim to nije pokazivao. Radio je za oca. Vozio je kombi na relaciji Umag - Milano (i ostali gradovi Italije). Znao je mnogo puta direktno iz kombija uletjeti u dvoranu na trening. Da takav je bio Rijad Kobilj.
Danas je dvadeset godina stariji. Živi u Sarajevu. Ima obitelj. Rado se svake godine po nekoliko puta vrača u Umag, a trenutno je okupiran jednim. Da spasi RK Bosnu.
Posljednjih godinu dana Rijad i entuzijasti ulažu velike napore da spase taj legendarni rukometni klub. Klub koji je nekada žario i palio Europom. Klub koji su neki šarlatani bacili na koljena. Klub koji je bio u nestajanju.
Rijad je član Upravnog odbora kluba. Često se pojavljuje u medijima. Traži pomoć svih koji mogu pomoći. RK Bosna se polako ali sigurno "budi". Mnogi igrači koji igraju u velikim klubovima Europe dolaze, propitkuju, nude pomoć, ali rijetki su oni koji stvarno pomognu. Poznata je to priča ne samo u BiH. Tako je i u Hrvatskoj i ostalim državama bivše Juge.
Ali svaka država, svaki grad, svaki klub ima jednog Rijada. I svaki puta kada pročitam članak, ili ga vidim na malim ekranima kako se zdušno bori s avetima neambicioznosti. S kastom pokvarenih političara kojima je bitna njihova samopromocija, ponosan sam na naše poznanstvo koje datira skoro 25 godina. Ponosan sam na saznanje da je taj momak igrao u našem gradu i nosio na srcu grb našeg rukometnog kluba Umag.
Mi Rijadu i njegovim prijateljima iz RK Bosne ne možemo pomoći materijalno. Ali napisati rečenicu dvije. Lajkati članke i tv isječke, napisati mu rečenicu dvije podrške, uvijek možemo. Sport ruši sve barijere i granice, a dobri ljudi spajaju dobre ljude.
Franjo Sabo