Sjedim jutros u kafiću na terasi u centru grada čekajući jednog uvaženog gospodina koji je kasnio dobrih sat vremena na dogovoreni sastanak. No, pošto sam ja trebao njega, a ne on mene, morao sam biti strpljiv i ponizan. U protivnom bi ga stjerao u materinu i naučio pristojnosti da iako se kasni postoji mobitel.
Naravno, taj bezobrazluk ide još dalje. Kada se pojavio, odmah se opravdao dobro poznatom laži: - "Iscurila mi je baterija".
No dobro, taj idiot nije glavni glumac ove priče. Glavni glumci su jedna ekipa koja je sjedila stol do mene i tako glasno raspravljala da ja jednostavno nisam mogao a da ne čujem o čemu su raspravljali. A raspravljali su o lopovluku na svim razinama vlasti. O nepotizmu, rođačkim i inim vezama i o prostati.
Zanemarimo li prostatu, ostaje nam, što nam ostaje.
Raspon njihovih godina bio je od 50 - 70. Svi su očito bili u mirovini s obzirom da su sjedili na terasi i ispijali kavice u ranim jutarnjim satima.
Kao što rekoh tema je bila ona gore navedena. Pričalo se tu kako je onaj tamo ukrao toliko novaca. Ovaj što je to pričao zna iz prve ruke pošto je njegova šogorica radila u toj firmi, a njena prijateljica je bila sekretarica tom "lopovu" direktoru. Drugi je dodao da je i on čuo, ali da je suma puno veće jerbo je njegova sestrična radila na centrali pa je prisluškivala razgovore tog "lopova" direktora.
I tako, trajalo je to oko sat vremena. Nisam niti znao da u našem gradu ima toliko lopova. Na kraju konstatacija je bila: - "Svi su oni isti, go lopov do lopova. Tko god je bio na nekom položaju krao je".
I tako bi ta debata poprimila razmjere opće etiketiranosti, s obzirom da se tu pričalo o konkretnim imenima nekih ljudi, da toga trena nije prošao jedan, danas već djedica u godinama, koji je bio nekada direktor jedne od najmoćnijih tvrtki u gradu.
-" E je ovaj Drago (namjerno sam mu promijenio ime) ostario. Znaš da sam čuo da ti je on izašao iz firme samo s nekom otpremninom koju je vrlo brzo spiskao na neke neuspješne projekte i da sada živi od mirovine"?
Drugi je nadodao da je i on tako čuo, a onaj koji je bio najglasniji i koji je do sada pljuvao po onim gradskim "lopovima" prozivajući ih imenom i prezimenom na to je rekao: - "Tko ga jebe kada je glup. Samo glupan kao on propustio bi priliku da se osigura za života i ne samo sebe. Već i svoju djecu. Ma znao sam ja oduvijek da on nema ništa u glavi. Da ima nešto znao bi to iskoristiti".
Gledao sam u tu svitu i nisam mogao vjerovati što slušam. Ali njihovo razmišljanje je i razmišljanje mnogih od nas.Da li smo se ikada upitali kako bi se mi ponašali da imamo priliku osigurati svoj život i život svojih potomaka. Ja sam jedan od onih koji je to propustio pod parolom: -"Želim mirno da spavam".
Danas neki koji nisu razmišljali kao ja (ili vi), vjerujte mi spavaju puno bolje od nas. Upravo su oni stvorili DRUŠTVO POREMEĆENIH MJERILA.