PORTAL PRESSUM

Lako je biti general poslije bitke, frajerice se vračaju u galopu

Rukomet
2016-04-14 04:11:11

Lošijom predstavom od očekivanog rukometašice Umaga iskompromitirale su planove da se ove godine popunu na najviši level do sada. Peto mjesto 1. HŽRL.

Četiri fulana sedmerca, nekoliko "silovanja" šuteva iz vana. Neposlušnost koja je iskazana prema treneru i postavljenoj taktici, ali i ruku na srce, lukavstvo gostujućeg trenera Željka Golika, dovelo je do gubitka neophodnih bodova u borbi za peto mjesto.

Težak raspored koji su Umažanke imale u posljednje tri utakmice i bodovni post doveo je i do trenutka gubitka pobjedničkog mentaliteta. Sada je na treneru Draganu Rajiću da ih vrati u kolosijek pobjeda, usadi u njih vjeru u same sebe i psihički povratak koji treba razbiti sumnju u vlastite kvalitete.

Da ove djevojke znaju igrati rukomet to je neosporno, ali kada se padnu u apatiju (u kojoj se one zasigurno nalaze), kada izostane onaj bitni momenat komunikacije i kada sve padne na leđa jednoga čovjeka ( u ovom slučaju trenera Rajića), onda to obično ne završava dobro. A očito je sadašnje stanje na tom nivou.

U svijetu postoje veliki znalci u sportu. Ljudi koji znaju sve, ali ne znaju ući u psihu igrača. Živi primjer nam je trener svih trenera, Ćiro Blažević koji je osrednji trener, ali vrhunski strateg i organizator, psiholog, psihijatar, mama i tata. Sve po potrebi.

Očito je da su one glavne Ana Jajčević i Jelena Vidović u laganoj krizi. One više nisu nepoznanica. Posljednjih godina one su pri samom vrhu strijelaca lige i svaki bi ih klub poželio u svojim redovima. Treneri znaju. Blokirati Vidović i Jajčević pola obavljenog posla. naravno da se to i odražava na njihovu psihu, a pomoć ostalih kolegica je premala.

Trenutno utakmice drže Azra Imamović, Kornelija Gašić, koja sve manje ima prostora na liniji, i Andrea Pavić kada je obrana raspoložena, agresivna i pokretljiva. kada sve to izostane i njen učinak obrana je tanak.

Krilne pozicije su "tanke". Tena Mataija, na lijevom krilu, koja taman kada je došla u odličnu formu imala je povredu ramena. sada se polako vraća. Danijela Špoljarić, povratnica u momčad, još vuče sindrom nesigurnosti. U koliko promaši prvi šut na gol, u nastavku se teško odlučuje dalje pucati, što je u principu pogrešno. Trebala bi imati više vjere i povjerenja u sebe. Nije ona zaboravila zabijati. treba samo sama sa sobom popričati i shvatiti da ona zna igrati i zabiti, a svakim novim pokušajem stjecati osjećaj koji je još u njoj. Podršku kolegica ima, podršku publike ima, sada je samo potreban onaj klik u glavi.

Mlade Adna Šito i Nikolina Nushi (novopečene reprezentativke) trebale bi se i do kraja tako i ponašati. Njihovo vrijeme tek dolazi, a sada je pravi trenutak, kada nekim starijim kolegicama baš i ne ide, da one eksplodiraju.

Ivana Kovač nikako, nakon povrede, da se nađe. Očito je da bi napokon trebala početi slušati i upijati savjete trenera. Pokušala je do sada igrati po svom ali očito da to nije bilo baš najsretnija odluka, sada napokon, u koliko malo kritički popriča sama sa samom i shvati da su svi uz nju i da su je spremni čekati, to treba i da vrati. Ona bi u budućnosti (veće sljedeće sezone) trebala biti stub obrane i važna karika napada u rotacijama, ali tek što nauči da pogoditi gol ili izbaciti loptu iz ruke nije šut jedne odlične i perspektivne igračice, nego samo alibi igra pod geslom "pokušala sam, ali ne ide".

Ostale mlade igračice: Iris Pratljačić, Laura Renić, Iva Popović, Valentina Čančar, Simona Selar, Tihana Bunić, Sara Imamović (povratnica nakon povrede) svakako su budućnost ŽRK Umaga. One kao zapete puške čekaju svoj trenutak, ali, one same, bez prisustva starijih kolegica ne mogu igrati 1. HŽRL.

Izostanak dvije tri starije igračice Rajiću stvara velike probleme kod rotacije na utakmici. S toga mlade za sada moraju prihvatiti ulogu da će ulaziti u igru prema potrebi, ali kada uđu taj trenutak trebaju iskoristiti do maksimuma i nametnuti se treneru. Tek kada to učine mogu tražiti da im se da veća minutaža.

Povrede prate ekipu cijelo vrijeme. Ana Rajić tek što je zaliječila povredu ligamenta koljena i odlično odigrala protiv Zrinkica, ponovo se povrijedila i očito je da je "izgubljena" za ovu sezonu. Julijana Žuliček sjedi na klupi i skuplja hrabrost da se vrati nakon operacije, kao i Sara Imamović. Sve one važna su karika u klupskom mozaiku.

Koliko god htjeli biti kritični u određenim trenucima, svim ovim djevojkama treba skinuti kapu do poda. One su odradile sezonu 2015. i 2016. maestralno. Očekivati od njih da sve budu u vrhunskoj formi nekoliko mjeseci je neozbiljno, ali sada kada ih od još jednoga povijesnog uspjeha dijeli još tako malo, svi mi moramo biti maksimalno uz njih, dati im bezgraničnu podršku i vjerovati u njih ne stvarajući im pritisak da nešto moraju. MI vjerujemo u njih, a sada je ostalo na njima da i one vjeruju u sebe i svoju kvalitetu. One već poodavno nisu samo "neke" rukometašice iz Umaga, već su one za rukometnu hrvatsku, one "opasne" Umažanke.
Ja ih i dalje zovem "FRAJERICE".

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac