Mogla se čuti, iz jedne informativne emisije, pohvala turizmu što je prelijepa viška plaža između mnogih europskih ljepotica , ocijenjena kao najljepša. Drago nam jeste, a rijetko je i za čuti pohvalu nekom državnom resoru.
Zadivljuju nas prirodne ljepote i isti osjećaj veže sve ljude svijeta. No, kao i materijalni odnos prema njoj, tako i misaoni o njoj, uvelike je skrenuo s puta.
Ljepota je jedno, a ljubav nešto drugo. Lijepa je viška plaža, ali da ju zavolim trebao bih joj biti bliže. Ono što bi mi mogla uzvratiti jeste slika kojoj svima uzvraća, koja bi postojala i da nas nije. Tako ljubav prema neživoj prirodi i prirodi uopće, kod mnogih završava ispred kamena. Zanemarujući da su dijelovi prirode, time i ona sama, nečije remek-djelo, pristajemo da je sve proizvod puke slučajnosti.
Ako pjevamo moru, zahvaljujemo Zemlji ,vodimo djecu na pozdrav proljeću, onda nismo civilizacija izgrađena na vjerodostojnim temeljima, već praznovjerna skupina. Stoga nije čudno da dajemo pohvalu turističkoj zajednici za odjek prirodne ljepote, a da se pritom Graditelju, naravno, ne uputi niti jedno Hvala!
Dragan Purišić