PORTAL PRESSUM

Kolumna Tomislav Južni: Dodaj gas u franku je spas

Kolumna: Tomislav Južni
2015-04-22 03:47:33

Te večeri smo moja djevojka i ja sjedili zagrljeni u svojim mislima. O istom smo razmišljali. Kako ne biti izbačeni iz stana. Naime vlasnik stana dao nam je rok od tjedan dana da u koliko ne platimo zaostatak stanarine slobodno možemo iseliti uz njegovu tužbu.
Tužba nam nikako ne bi odgovarala. Ipak je to jedna uređena država sa svojim liberalnim zakonima u koliko ih se pridržavaš. U protivnom možeš imati vražjih problema.

Zašto ne imati problema s zakonom bilo je više razloga. Moja djevojka porijeklom iz Turske, iako tu rođena, bila je dijete emigranata koji su deportirani nazad u Tursku kada je otkriveno da nemaju dozvolu boravka, a nju je spasila jedna njihova prijateljica koja joj je pribavila (kupila) lažne papire. S tim dokumentima je mogla živjeti bez problema, jedino je bilo bitno da ne upadne "u gužvu".

Radila je u banci kao službenica. ja nisam bio zaposlen, kao i obično. Tada sam smatrao da je raditi izgubljeno vrijeme. Živio sam od kocke dok me služila sreća. Nekoliko godina živio sam na visokoj nozi. Skupi auti, stanovi na elitnim lokacijama, zlatnina.
Sve se to srušilo u jednoj večeri. Moj full dama bio je preslab. Izgubio sam sve. I više od toga. zadužio sam se.

Moja Karin (tako se zvala moja djevojka), prihvatila je to stanje. Prelazak u mali stančić. Hrana iz marketa, večeri pored tv-a. Prestao sam kockati. A da sam i htio nisam imao s čim.

Jedne večeri uz skromnu večeru pričali smo o nebitnim stvarima. Rekla je u jednom trenutku.- "Nisu mi jasni ovi ljudi koji imaju velike novce na računu. Oni po nekoliko godina niti ne dižu, niti stavljaju novac na račun, pa se puno puta pitam, znaju li oni u opće koliko imaju novaca na kojem računu".

Tih njenih riječi sjetio sam se dok smo te večeri sjedili zagrljeni na kauču. Sinula mi je ideja.

-"Karin sjećaš li se ti kada si mi pričala o onim bankovnim računima i njihovim vlasnicima koji o njima ne mare. Pa već kada ne mare, mogli bi mi "malo posuditi", riješiti sve svoje financijske brige. Dobro ih uložiti, a kada dovoljno zaradimo, ponovo ih vratimo.

Oči su joj se zacaklile. Ustala je i iz torbice izvadila 10.000 franaka i stavila na stol. - Evo ja sam to već učinila. Sutra mogu još donijeti.

Bilo je to krajem '80 godina. Kompjuteri,internet bankarstvo i ostale elektroničke đakonije nisu postojale. Bilo je lako. Samo smo se nadali da klijent neće baš u to vrijeme doći da podigne novce.

Nakon nekoliko dana ponovo, sam nakon dugo vremena, sjeo za kockarski stol. Igralo se opet za velike novce. te sam večeri kući donio 150.000 franaka.

Karin je vratila "posuđene" novce i stavila ponovo na račun onih koji su nam ih "posudili". Nikada nitko ništa nije saznao.
Karin i ja više nismo skupa. Rat me '90 vratio u Hrvatsku. Ona me nije mogla čekati. Udala se i ima dvoje prekrasne djece. Ponekad se čujemo putem Skypa. kaže da me još voli.
Ja se nisam nikada ženio. Više ne kockam. U mirovini sam, onoj vojnoj, ratnoj. Imam kredit u francima. Čini mi se da sve uvijek dođe na naplatu. Jednom mi je franak zaliječio rane, a sada će me ubiti.

Tomislav Južni 

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac