Iza nas je najuspješnija rukometna sezona u povijesti ženskog rukometnog kluba Umag. Četiri Europske utakmice. Deseti naslov pobjednika kupa Istre. Kadetkinje 5. u državi, juniorke 5. u državi, mini rukomet nam donosi viceprvakinje države, seniorke 6. na kraju polusezone, prva pobjeda jedne ženske momčadi u Europskim natjecanjima.
Sve su to rezultati za respekt. A nije bilo lako. Ograničeni budget, previše povrijeđenih igračica (Žuliček, Rajić,Sara i Azra Imamović, Mataija, Vidović, Jajčević, Šito). Neke su izostajale kroz cijelu polusezonu (Sara Imamovi, Ana Rajić, Julijana Žuliček). Puno je to i previše za jedan mali klub ograničen brojem igračica koje se mogu ravnopravno nositi u prvoj HŽRL.
No sada je sve konačno iza nas. Ostaje još samo utakmica protiv Trešnjevke u zadnjem 26. kolu. Utakmica za plasman za 7. poziciju, čime bi se na kraju sezone izjednačio prošlogodišnji uspjeh igranja u 1. HŽRL.
Sve su umorne. Sezona je bila duga i naporna. I one ne spomenute vuku svoje povrede, ali i stišću zube. Žele igrati po svaku cijenu, a tako se ponašaju i cijelu sezonu.
Na igru seniorki znamo biti ponekad pomalo ljuti, nezadovoljni, previše kritični, a zapravo niti ne znamo što se događa ispod maske koju ove vrijedne djevojke navlače na svoja lica. Nikada ili rijetko vidimo suze u njihovim očima kada pretrpe poraz. Dobiju razoran udarac od kojeg bi i čvrsti borci borilačkih vještina pustili suzu. Ne, mi tražimo samo pobjede. Jedino to zadovoljava naš ego.
Pisac ovoga teksta se ništa ne razlikuje od vas. I ja sam jedan egoistični gad koji mislili da zna sve o rukometu, o tome kako bi to trebalo i ne bi trebalo. A na kraju tko njih išta pita. Kada pobjeđuju svi ih volimo, kada gube ostaju same.
Sutra (četvrtak) je dan kada trebamo napuniti sportsku dvoranu Stella Maris, nakloniti se našim Frajericama i zahvaliti im na svim lijepim trenucima kojima su nas obradovali ovu sezonu.
Nakon svake utakmice mi odlazimo kući različitih raspoloženja i za nekoliko sati zaboravljamo i da smo bili na utakmici. One, one nose svoje osjećaje sve do sljedeće utakmice, do sljedeće pobjede ili poraza. One žive s rukometom i za rukomet. One zbog rukometa odgađaju bitne stvari u svom životu (udaju), odgađaju majčinstvo, ispite i što sve ne.
S toga pokažimo da su one NAŠE FRAJERICE i bez obzira na krajnji rezultat duboko im se poklonimo i zahvalimo, kako frajericama, tako i treneru Draganu Rajiću, Aleksandru Popoviću, Evi Maras, tajnici Manin, Nevenu Pribcu, Suadu Žepčanu (sadašnjem predsjedniku).
Svi su oni bili uz te djevojke, odvajali svoje slobodne trenutke i bili sudionici u kojoj se ispisala jedna nova stranica u povijesti umaškog sporta i umaškog rukometa.
Utakmica se igra u četvrtak 05.05.2016.g. u sportskoj dvorani Stella Maris u Umagu s početkom u 19:00 h
Franjo Sabo