PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: TO JE BILA ŠEVA

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-05-24 08:21:10

Tulumi su izmišljeni radi dvije stvari. Prva, da se rulja besplatno obloče. Druga, da se nešto u tom košmaru od oblokavanja poševi.
Nikada nisam bio pobornik bučnih mjesta, osim na stadionu. Diskoteke, vrištave pjevačice koje pjevaju narodnjake, bučni bandovi, ma sve su to pizdarije da se sakrije loša kvaliteta. Tiha, mirna, romantična mjesta, večera u dvoje, a u pozadini se čuju zvuci omiljene pjesme. Rasvjeta, da i ona je bitna. Što je komad lošiji, poželjnije je da rasvjeta bude što slabija.

Izaći na večeru sa lošim komadom uvijek za sobom povlači niz neprilika. Prvo se moraš suočiti sa bezobraznim konobarom koji prema komadu koji ti je u pratnji, procjenjuje koliko će te „poderati“ na računu, ali i koliko češ mu manče ostaviti. Što bolji komad, njemu znači da ne želiš ispasti papak pa ti onda uvaljuje skupu hranu, obično onu koju ne može prodati normalnom gostu.

Loš komad je magnet i za tvoje prijatelje. Nikada nigdje ne izlaze, ali baš su tu večer odlučili povesti svoju suprugu u pripizdinu na večeru. Naravno i oni računaju na to da ih nitko neće vidjeti. E sada već konobar ima muke. U zamrzivaču je samo jedan jastog star tri godine, a dva kretena s lošim komadima.

Naravno, „svog komada“ prilikom pozdravljanja s prijateljem i njegovom oštrokonđom ne predstavljaš „ovo je moja pica, nakon večere idemo se poševiti pa kuda koji mili moji“, već ju predstaviš kao poslovnog partnera. Naravno, oštrokondža ne vjeruje niti riječ. Ne bi ona povjerovala niti da je stvarno riječ o poslovnoj partnerici. Pa tko bi vodio poslovnu partnericu na večeru u ovu pripizdinu, „tu se vode samo kurvetine“ rekla bi ona.

Izlazak sa lošim komadom povlači za sobom i puno drugih problema. Obično od konobara zatražiš diskretan stol u nekom skrivenom kutu restorana. On te naravno, s prezirom u očima i smjesti u dio u kojem nitko ne sjedi. Da, ali taj stol je tik do vrata toaleta. E sada jebeš ga. Tko god ide na pišanje prolazi pored tebe, a ova navalila da se ljubi. Taman zatvoriš oči i pomisliš „ma tko ga jebe, jednom je moram poljubiti ako hoću da je poševim“, kad ono u pozadini, čuju se štikle prijateljeve oštrokondže. Pa jebote, ova ima ozbiljnih problema sa mjehurom. Ovo joj je već peti puta da ide na pišanje.

Ova ne odustaje od šlahtanja. Ispod stola ti gura nogu među noge. Jaja su već otekla. Udara po njima kao da puca penal. Tvoje jauke knjiži pod uživanje. Spas stiže u obliku večere. Jastog. Ipak je konobar procijenio da je ova “ moja“ bolja od one oštrokonđe. Ajd barem nešto. Za sada vodim jedan nula. „Želite da vam ja otvorim Jastoga ili možda vi znate sami“. Dripac je bio jako ciničan. Samo sam odmahnuo rukom u smislu „odjebi mali“. Komada treba zadiviti poznavanjem kulinarskog umijeća. Zatražiti jedno kvalitetno polusuho vino tipa Chardonnay, izaziva kod komada divljenje. Naravno, niti uz lošeg ali niti uz vrhunskog komada ne smiješ pokazati da koristiš, prilikom plaćanja, dozvoljeni minus na računu.

Nakon kavice i deserta, koji je u većini slučajeva palačinke s čokoladom i orasima, plaćaš račun i jebeš, u sebi, majku konobaru koji te podero ko patiku s Ponte Rosa. Ustaješ i nastojiš šmugnuti ne primjećen iz restorana. Da, šmugnuo bi ti da nema one jebene oštrokondže koja maše i dovikuje „Ćao, vidimo se, pozdravi suprugu, nisam je davno vidjela, doći ćemo jedan dan na kavicu, ćaooooo“.

Dosta ti je svega. Za hotel više nema sredstava na kartici. Predlažeš joj odlazak u šumarak. Pričaš joj o tome kako je to vračanje u mladost. Najbolja je ševa u šumici. Miris prirode, tišina, intima,mjesec, zvijezde. Svjesna je ona da, ako se sada bude bunila na ponuđene uvjete, od ševe ništa. Pristaje, teška srca, al jebeš ga ,ševa je ševa ma gdje god bila.

Parkiraš na najskrovitijem mjestu. Tu niti lisice ne zalaze. U glavi ti odzvanjaju riječi one oštrokonđe „doći ćemo uskoro na kavicu, ćaoooo“. Košmar. Pokušavaš oboriti sjedalo. Ne ide, zapeklo. Ok, predlažeš zadnje sjedište. Kao komotnije je. Ona preskače nazad kao vidra. Ti ne uspijevaš. Pa di si vidio medvjeda da može da se prebaci nazad. Ideš redovnim putom. Izlaziš iz auta. Naravno, ugaziš u jednu veliku hrpu nečega što jako smrdi. Psuješ. Ona se već skinula. Čeka spremna. Pokušavaš u travu obrisati cipele.

I taman kada si pomislio da si uspio zvoni mobitel. Na zaslonu piše. „Ona moja“. Moraš se javiti. Jebiga tako si ju naučio. „Halo“. „Ej ćao dragi, kada češ doći, večera je gotova. Gdje si, negdje u prirodi, čujem cvrkut ptica, koja to ptica pjeva“? Pizdarija, što sada? Ova spremna, ova zove. Treba brza reakcija. Trenutak istine, a ni mali baš nije zadovoljan viđenim prizorom sa zadnjeg sjedišta. Jebote što reći, koja ptica pjeva. „Da draga, u prirodi sam, dolazim brzo, TO JE BILA ŠEVA“. Skoro.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac