PORTAL PRESSUM

Kada se svijetla arene pogase, ONE ostaju same

Rukomet
2016-06-02 10:17:33

Rukometni fanovi imaju razloga da budu zadovoljni. Veliki uspjeh Umažanki u sezoni 2015./2016. Igranje dva kola u Europi. Prva Europska pobjeda. Pobjednice Istarskog Kupa 10. puta za redom. Mlađe kategorije ostvarile odlične rezultate (djevojčice, kadetkinje, mini rukomet).

U gradu sa samo 15 tisuća stanovnika, bez srednje škole, bez fakulteta. Dobro je poznato iz povijesti, da je vrlo teško zadržati mlade djevojke u tim uvjetima.

Umaški ženski rukomet je u tome uspio. Nakon tog uspjeha svi smo spremni reći MI imamo, MI smo uspjeli.

Fasada kuće ne znači da je kuća lijepa i unutra. Tako i ovaj veliki uspjeh Umažanki ima svoje lice i naličje. Djevojke su dale sve od sebe. Upisale su se u rukometnu povijest grada Umaga. Ranjene, igrale su stisnutih zuba za svoj grad, za ime svoga kluba. Nekada bolje, nekada lošije, ali igrale su. Putovale tisuće kilometara. Jele sendviče. I nisu tražile puno. Tražile su samo podršku nas, nas koji ih pratimo, nas koji ih volimo i poštujemo i u sreći i u ljutnji. No, da li su sve to one dobile.

Odlazak u Europu bio je bez pompoznih najava. Od priče da nam to sve ne treba. Da se idu samo sramotiti. Da troše novac. da je to samo turističko putovanje.

Vaš novinar bio je na oba putovanja. I u Švicarskoj i u Mađarskoj. Bilo je to nešto nezaboravno. Nakon ispraćaja s dozom cinizma u Švicarsku i dvije veličanstvene utakmice u kojoj su naše djevojke pobijedile boreći se do zadnjeg atoma snage, svi su im pljeskali, a zajedljivci su se pitali:" Što, zar se i u Švicarskoj igra ženski rukomet"?

Da gospodo, igra se, igra se jedan jako dobar rukomet. A ONE su pobijedile višestruke prvakinje Švicarske i pobjednice švicarskog Kupa.

Nakon Švicarske igrale su u Mađarskoj. Zemlji rukometa i vaterpola, koji su sportovi broj jedan. Igrale se s klubom koji ima godišnji budget 2,5 milijuna Eura (naš klub ima jedva 100 tisuća). Igrale su protiv ekipe koja ima sedam reprezentativki iz sedam različitih država. Igrale su protiv ekipe u kojoj jedna rukometašica mjesečno zarađuje više nego sve naše djevojke zajedno.

Igrale su i nisu se osramotile. U obije utakmice držale su rezultat prvih petnaest minuta u svakom poluvremenu na egalu.

Bile su ranjene, povrijeđene, izudarane, izubijane. Samo gips na nozi ili ruci sprečavao ih je da ne igraju. Nitko nije vidio njihove suze.

Nakon Švicarske nisu se umislile. Nisu se bahatile. Ostale su iste. Skromne i željne napretka. Odlično su gurale i jesenski dio prvenstva. Šesto mjesto na kraju prvoga dijela sezone nikada nisu imale. Ostvarile su i to. Apetiti su nam porasli. Tražili smo više, još više.

Proljetni dio bio je slabiji. Emotivno pražnjenje bilo je neminovno. Tada ih je trebalo "podići". Ali tko da to učini?

Trener Dragan Rajić ostao je sam. Postao je "Katica za sve". Uprava kluba postoji samo na papiru. Dva tri Izvršna odbora u osam mjeseci na kojem prisustvuju 3-4 člana (od sedam), neozbiljno. Režu se kazne, smanjuju ionako mizerne plaće. Traži se rezultat. Ide se iz greške u grešku. Preveliki broj ozlijeđenih igračica koje imaju gotovo identične ozljede. Na žalost nitko to ne analizira. Traži uzroke. Trener Rajić veći dio prvenstva ima na raspolaganju 6-7 "pravih" prvotimki (ako tu uračunamo i Nikolinu Nushi koja ima 16 godina). Mlade djevojke su odlične, perspektivne, talentirane. Ali one nisu još zrele da nose igru igranja u 1. ligi. One tek za dvije-tri godine mogu to postati.

Svijetla pozornice su se ugasila. Vidaju se rane, one vidljive i one nevidljive. One vidljive će zacijeliti, ali ožiljci na srcu, teško.

Nije lako raditi u klubu. Obično to sve bude na plećima nekolicine entuzijasta. Financije su vječiti problem svakoga kluba, ali uz dobro gospodarenje pronađe se novac za sve potrebno. Ponekad nije sve niti u novcu. Velika je razlika biti član muškog ili ženskog kolektiva. Kod muških je to drugačije. Sve emocije, bilo pozitivne ili negativne rješavaju se druženjem uz pivo na šanku. Tu se kaže u facu što se ima za reći i stvar je riješena. Kod djevojaka to ne ide tako. S njima treba razgovarati. Biti im podrška kada ih ne ide. Uvijek imati spremno rame, jer one su prije svega samo djevojke. A njima je to proljetos trebalo, upravo to im i sada treba.

Na prošloj sjednici IO prihvaćen je izvještaj trenera (s 2:1, predsjednik Žepčan ga nije prihvatio, jedan je bio suzdržan). Iz svega je vidljivo da se traži "PEDRO".

Ipak prozivati "PEDRA" koji na svojim plećima drži prvu ekipu. Igra 3. ligu. Vozi kombi (radi uštede) na putovanja. Brine o opremi i da ne nabrajam dalje (trajalo bi u nedogled). Čovjeka kojemu djevojke vjeruju (za razlku od nekih drugih iz uprave), poprilično je bezobrazno, bezobzirno i neodgovrno. A koliko je to i amaterski govori i podatak kada na utakmici protiv Zrinskg i Trešnjevke Rajić sjedi sam na klupi, a gostujuća klupa ima uz trenera još tri člana, dok za to vrijeme neki članovi kluba sjede na tribinama.

To su detalji koji se vide, to vide i djevojke, vidi i publika.

Do početka priprema za novu sezonu ima dva mjeseca. Najava je da će se neke od djevojaka iz "udarne" postave povući, neke promijeniti sredinu. Ženski rukomet traži sviježe krvi. pred nama je razdoblje u kojem će ili nadvladati razum ili će se kula od karata urušiti. Biti će zanimljivo pratiti tko je taj koji će se usuditi urušiti tu kulu?

Djevojkama i treneru želimo lijep i ugodan odmor i hvala im na svim lijepim trenucima u kojima su nas uveseljavali ove nezaboravne rukometne sezone.

Franjo Sabo



Video by Dragan Rajić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac