Mistični i veličanstveni, osamljeni na grebenima poput kakvih zaboravljenih divova, svjetionici su oduvijek predmet fascinacije. Mnoge od njih obilježile su brojne priče i mitovi koje ih čine još tajnovitijima.
Neki su, poput onog Aleksandrijskog na otoku Farosu ušli u legendu, no baš svaki svojom svjetlošću što se probija kroz tamu predstavlja simbol nade i sigurnog utočišta. Nekada za moreplovce, a u današnje vrijeme i za sve one koji izluđeni vrevom svakodnevnice žele iskusiti čari robinzonskog turizma.
Savudrijski svjetionik izgrađen je 1818. godine te je kao takav najstariji aktivni svjetionik na Jadranu, ujedno i najsjeverniji na području Hrvatske. Zdanje visoko 36 metara dosljedno je mističnoj atmosferi koja se stoljećima obavija oko svjetionika - i ono svoju legendu ima.
Lokalne priče često uz savudrijski svjetionik vežu tužnu ljubav austrijskog grofa Metternicha koji se navodno na bečkom balu zaljubio u prekrasnu hrvatsku damu i samo za nju dao sagraditi svjetionik i pripadajuću mu kućicu.
Nažalost, sudba kleta učinila je da grofova odabranica premine od teške bolesti nikada ne ugledavši svjetlost svjetionika, zaloga njihove ljubavi i neiskorištena ljubavna gnijezda. Posve očajan, grof Metternich odlučio je nikada više ne posjetiti svjetionik, a pojedinci se zaklinju kako se kroz prazne prostore dan danas čuju koraci očajnog zaljubljenika koji traži svoju dragu...
Izvor: OVDJE