Rukometaši MRK Umag ostvarili su jedan od najvećih uspjeha od kada se takmiče u 1. HRL (Premier ligi). Osvajanjem 6. mjesta i plasmanom u Ligu za prvaka oslobodili su se tereta borbe za ostanak, ali i dobili priliku da se da šansa i mlađim igračima te onima koji su u prvenstvu imali manju minutažu, a tih baš i nije bilo previše.
Kada pogledamo sastav koji je započeo prvenstvo (Milinković, Sorić, Burnić - vratari. Matanović, Seferović, Didić, Bošnjak, Stapar, Sever, Ravnić, Petričević, Čosić, Gorenac).
Završnicu sezone su odigrali: Sorić, Ravnić - vratari. Sinčić, Matanović, Bošnjak, Petričević, Beliga, Gorenac, Udovičić, Koler, Krupić, Buvinić, Ružić, Labura, Ćurčibašić, Maros i ostali mladi igraći.
Usporedimo li početak i završetak prvenstva, tj. sastave momčadi, a moramo spomenuti da su i oni koji se ponavljaju i u jednom i u drugom sastavu izostali barem po jednu utakmicu zbog povrede, tada moramo naglasiti da je uspješna sezona plaćena visokom cijenom, cijenom povreda koje su pratile klub kroz sezonu 2015./2016.
Muški rukometni klub je jedna dobro organizirana i postavljena organizacija. U svakom trenutku se vidi glava i rep kluba. Očito tome kumuje i stabilna financijska neovisnost, tako da je predsjednik kluba Viktor Krapljanov lišen briga u tom segmentu.
Niti kod igrača ne postoji nezadovoljstvo (a ako i postoji to se ne vidi iz vana), što je znak da se u klubu dobro radi. Samim time je i trener Boris Lisica lišen briga oko detalja koji nisu u njegovoj domeni ali koje neki njegove kolege u drugim klubovima moraju odrađivati. Znači ostaje mu briga oko momčadi što je zapravo i pravi tretman koji treba imati svaki prvoligaški trener.
Povrede koje prate ekipu od prvoga kola redale su se jedna za drugom. Iz stroja su izbačeni: Josip Punda koji je doveden nakon što je klub napustio Adam Seferović, Tomislav Milinković, Ivan Sever, Vlado Matanović, Marko Čosić, Teo Stapar, a zadnje kolo i Valentino Ravnić. Klub je u međuvremenu napustio i Marko Didić (preselio u Njemačku). I Tomislav Bošnjak imao je par utakmica pauzu.
Znači gotovo cijela prva postava. No bez obzira na sve, ostatak momčadi iznio je prvenstvo do kraja. Mladi igrači uskočili su i u potpunosti opravdali povjerenje publike i kluba, a to nas u cijeloj priči raduje.
Iako u ligi šest nisu mogli parirati jakim i snažnim momčadima Premier lige, u posljednjoj utakmici "pao" je lider prvenstva GRK Varaždin 1930.
Kako će Lisica i vodstvo kluba posložiti momčad za iduću sezonu Premier lige nije nam poznato, ali da se neki pregovori o pojačanjima vode to smo saznali "na ulici", kao što smo još puno detalja morali saznavati na tom mjestu s obzirom na to da u klubu ne postoji osoba koja je zadužena za medije, a to je stvar koju mi novinari moramo zamjeriti vodstvu kluba i staviti im kao jedni minus na proteklu sezonu. No poznavajući ljude koji vode klub za očekivati je da će on biti u budućnosti poništen.
Ljestvica je visoko postavljena. Sljedeću rukometnu sezonu Boris Lisica i momčad moraju je opravdati. To od njih očekuje njihova vjerna publika koja ih je pratila proteklu sezonu u velikom broju. Lisica će morati pronaći ravnotežu u ekipi između "starijih" igrača i ovih mladih koji su (silom prilike) "osjetili krv", a što je i najbitnije nisu razočarali, dapače.
Valentino Ravnić našao se na širem spisku izbornika muške reprezentacije. Marin Sinčić na spisku mlade reprezentacije, što je još jedan znak dobroga rada.
I za kraj ne smijemo propustiti priliku i ponovo čestitatu Tomislavu Bošnjaku na izboru za najboljeg igrača na nedavno održanom Europskom rukometnom prvenstvu za gluhe u Njemačkoj. Taj izbor neka mu bude poticaj da i u sljedećoj sezoni vodi momčad kao i ove.
Franjo Sabo