Kada netko bilježi 34 godine igračkog staža. Tisuću utakmica u nogama, 150 golova i zabije zadnji gol s četrdeset godina onda je to impozantna nogometna karijere.
Enis Enzo Šabanović zaštitni je znak umaškog nogometa.
Sa samo 8 godina došao je u NK Umag pod palicu svog prvog trenera Predraga Peulića, a nakon 34 godine oprašta se od aktivnog igranja nogometa večeras, u utakmici NK Umag Mladost - NK Istra 1961.
Oproštaj kakav se samo poželjeti može. Utakmica je na programu u 18:00 h na gradskom stadionu u Umagu.
Enco je na ovu utakmicu pozvao i nekoliko svojih bivših suigrača i prijatelja, a on sam će odigrati 17 minuta utakmice. Upravo toliko godina je odigrao u svom najdražem klubu NK Umagu.
Prvu utakmicu za seniore odigrao je sa 16 godina. Tadašnji trener Štef Hohnjec postavio ga je u prvu momčad protiv prvoligaša NK Rijeke. Bilo je to 1990. godine.
U Umagu ostaje sve do 1999.g., tada prelazi u NK Buje, a 2001.g. u Višnjan, tada planetarnu ekipu. U Višnjanu ga pamte da je upravo on zabio odlučujući gol za prvaka lige.
U zimu 2003.g. vrača se u Umag koji je posljednji na ljestvici, ali na kraju prvenstva zauzima sredinu ljestvice. U ljeto 2003.g. odlazi u Novigrad u kojem igra sve do 2005., kada se ponovo vrača u Umag u kojem ostaje sve do 2010.g.
Godine čine svoje, tako da 2010. prelazi u niži razred i igra za Brtoniglu u II ŽNL Sjever. Tu igra dvije sezone, ali želja da pomogne svom Umagu jača je od godina. Povratkom u Umag 2012. godine nastavlja aktivno igrati za klub u kojem je po tko zna koji puta kapiten ekipe, a tu počinje i njegova trenerska karijera, gdje nakon što vodi juniore, preuzima i prvu ekipu kao igrač- trener, (iako sada rijetko igra).
Želja za nogometom i dalje je prisutna. Posljednju sezonu igra za NK Petroviju.
Objesiti kopačke nakon 34 godine najteža je odluka za svakog igrača.
Enza na terenu pamtimo kao beskompromisnog borca. Čovjeka koji je svojom energijom i borbenošću bio dodatni stimulans za ekipu. Igrač kojeg bi poželio svaki trener. A u njegovoj bogatoj igračkoj karijeri bilo ih je mnogo.
Počnimo od onih Umaških: Marino Alessio, Boris Černe, Zdenko Gospić, Milan Nilaš, Edo Bašić, Ivan Kukučka, Igor Radetić, itd.
Bilo je tu i prvoligaških trenera: Miloš Hrstić, Radojko Avramović, Zvonko Duspara, Štef Hohnjec, Ilija Ivković, itd.
Zanimljiv podatak je da Enzo nikada nije dobio crveni karton niti je imao ikakvu suspenziju tijekom 34 godine igranja nogometa.
Na upit koji mu je gol najdraži, odgovorit će: -"Nema najdražeg, svi su mi podjednako dragi, ali ima onih najvažnijih. Ima onih koje sam zabio za prvaka i onih koje sam zabio za ostanak u ligi".
U 34 godine igračke karijere jedino ne pamtimo da je bio golman. Igrao je na svim pozicijama, krpio rupe u momčadi, a svojom tehnikom i brzinom znao je dovoditi do očaja mnoge svoje čuvare.
Enzo ne odlazi iz nogometa. Kao trener se već dokazao. Ima energiju, znanje i želju. Bio je igrač pod palicom odličnih trenera od kojih je naučio mnogo, sada je došlo vrijeme da to znanje i energiju prenese na neke nove klince.
Na današnjoj oproštajnoj utakmici očekujue se veliki broj štovatelja igre Enza Šabanovića u utakmici u kojoj Istarski prvoligaš započinje svoje ljetne pripreme za predstojeću nogometnu sezonu.
Franjo Sabo
Gol kojim je Enzo omogučio naslov prvaka za NK Višnjan