Prije samo osam - devet mjeseci ŽRK Umag proživljavao je najljepše trenutke od svog postanka. U listopadu su Umažanke putovale u švicarski ZUG i u dvije pobjede ostvarile najveći uspjeh umaškog ženskog rukometa i sporta uopće.
Samo mjesec dana poslije, novo dokazivanje imale su u Budimpešti, točnije ERD-u. Nastupale su u III kolu EHF lige. Bile u direktnom Tv prijenosu u obije utakmice pred auditorijem od nekoliko milijuna gledatelja. Tv spiker je nekoliko stotina puta spominjao Umag, Hrvatsku, Umažanke, Hrvatice. Istru. Pričalo se i o ljepotama našeg grada, Istre, Hrvatske, našega mora i to sve besplatno. Bez Eura naknade.
Sve to ostvarile su umaške rukometašice na čelu s svojim trenerom Draganom Rajićem. Biti dio ove priče bila je čast. Te djevojke su na jedan prekrasan način predstavile u oba gostovanja svoj grad, svoju Istru i Hrvatsku. Donijele svima puno radosti. Članci iz Švicarske i Mađarske dijelili su se intenetom više od 1.500 puta, a pročitalo ih je više od 100.000 čitatelja. Mnogi su tada prvi puta čuli za Anu Jajčević, Valentinu Čančar, Andreu Pavić, Tenu Mataija. O igri Jelene Vidović Sport 1 mađarske televizije radio je posebnu analizu. Velikani mađarskog rukometa imali su kao sukomentatori puna usta hvale za naše djevojke. Bila je to bajka.
Na oba gostovanja lijepo se i zaradilo. Djevojke nisu dobile niti lipe više od redovite naknade. U Švicarskoj se povrijedila, pred sam kraj druge utakmice Julijana Žuliček koja je bila nezaustavljiva. Umjesto nagrade dobila je predsjednikovu kaznu u financijskom smislu. Oduzimanje većeg dijela mjesečne naknade. Zašto???? Zbog toga što je ostavila srce na terenu.
Bio je to prvi dokaz da predsjednik Žepčan nije dorastao funkciji koju obnaša. Koju je poruku poslao ostalim igračicama? - "U koliko se povredite na utakmici u borbi za bodove, slijedi vam primjer Žuliček".
Unatoč tome Umažanke na kraju jesenskog dijela prvenstva završavaju na 6. mjestu i bilježe novi povijesni uspjeh. Na izborima za sportaše godine bivaju izabrane kao najbolja ženska momčad, a trener Dragan Rajić za trenera godine.
Žepčan se "riješava" golmanice Spahić i desnog krila Eme Konte. Njih se riješava ali ne dovodi nove igračice kao zamjenu. Rajić igra s onim što ima. U vatri su djevojčice Pratljačić, Nushi, Šito, Popović, Čančar. Od njih se očekuju čuda, a ne shvaća se da su one još mlade, premlade za 1. ligu.
Prvenstvo i Europa se praktično igraju s 8-9 igračica, a nakoliko posljednjih kola i to dolazi na naplatu. Redom se povređuju. Mataija, Vidović, Jajčević, Gašić, Azra Imamović.
Adrenalin koji je držao djevojke je splasnuo. Mlade nisu mogle u potpunosti nadomjestiti izostanak onih iskusnijih koje su igrale pod blokadama, tabletama. Rajić je ostao sam. Borio se s (amaterskim) avetima kluba, osobama koima je najbliskije mlatiti praznu slamu. Liječiti svoje (neostvarene) ambicije zahvaćene najružnijim karcinomom zvanim EGO. Trenera prve momčadi pretvorili su u "Katicu za sve". Čovjeka koji se brine za zdravlje djevojaka. Vozača kombija koji vozi djevojke na gostovanja. Čovjeka koji brine i nosi opremu na pranje. Dočekuje gostujuće ekipe, odlazi s sucima i delegatima na večeru nakon utakmice. Trenera koji za iste novce vodi četiri selekcije kluba.
Da gospodo, to je sve radio trener prve ekipe Dragan Rajić. Pitate se gdje su bili ostali iz uprave kluba? Najvjerovatnije smišljali kako da "mlate praznu slamu".
O istoj toj upravi bilo bi suvišno trošiti tintu. Pola od njih ne zna niti nabrojati pet prezimena djevojaka koje igraju u klubu. Koliko su novaca od sponzorstava donijeli????? Zero, nula.
No ne treba ih kriviti niti osuđivati. To im je nametnuto. Ali uvijek je tako. Svaki klub ima dvije tri osobe koje povuku, a ostatak je da se zadovolji forma. Ali onda se postavlja pitanje koliko je moralno da te iste osobe određuju pravila, smjenjuju trenera, donose odluke.
Treneru Rajiću predsjednik kluba Žepčan dao je otkaz na mjesto trenera prve momčadi još prije mjesec dana u neformalnom razgovoru.Kao razlog smjene Rajića predsjednik Žepčan je naveo lošije rezultate u finišu državnog prvenstva. Plasman na osmo mjesto koje ne osigurava igranje u Europi. To je legitimno pravo predsjednika te je svaki njegov argument na mjestu. Ali na mjestu do trenutka kada se, ponovo, ukazala prilika da Umažanke po treći puta za redom igraju EHF ligu. Iako osme (odustajanjem od igranja Europe klubova koji su na ljestvici iznad Umaga) naše igračice stekle su pravo da po treći puta nastupe na tom elitnom natjecanju. Stekle su pravo ali to pravo neće konzumirati. Zašto???? Iz jednog jedinog razloga. Predsjednik Žepčan nije prijavio ekipu ŽRK Umaga HRS-u koji bi Umažanke prijavio EHF-u. Na upit nekih članova IO zašto to nije napravio, dao je odgovor da njega nitko nije obavijestio o toj mogućnosti. Drugim riječima, rekli bi, nije znao. Zanimljivo je da je naš portal o tome pisao dan prije krajnjeg roka za prijavu te isti članak podigao na fb stranicu ŽRK Umag. http://pressum.eu/vijesti_detalj.php?id=2135
Ali nakon „nisam znao“ postavlja se pitanje smjene Dragana Rajića. Ako je smijenjen zbog neigranja u Europi, a naše djevojke su mogle i trebale ponovo igrati utakmice koje su vrh vrhova za svaku igračicu, znači da je Dragan Rajić izvršio svoju zadaću. Ostvario je (indirektno, kao i do sada u prethodne dvije godine) pravo igranja u tom elitnom natjecanju koje se ipak neće igrati zato što predsjednik „nije znao“.
Na taj način „riješiti“ se nekoga tko je upisao ove djevojke u povijest ženskog sporta ostvarivši dvije pobjede u EHF ligi. Trenera koji je jedini u povijesti Umaškog sporta igrao dva kola elitne rukometne lige. Trenera koji je ostvario najveći rezultat u povijesti natjecanja u 1. ŽRK plasmanom u jesenskom dijelu na 6. mjesto. Trenera koji je u Mini rukometu viceprvak Hrvatske. Trenera koji je s kadetkinjama osvojio peto mjesto na završnici državnog prvenstva. Trenera koji je deseti puta osvojio Kup Istre. Trenera koji je dobio nagradu Grada Umaga za najboljeg trenera godine. I to sve u sezoni 2015./2016.g., godini u kojoj se smjenjuje.
Rajića poznaje rukometna Hrvatska. Posljednjih dana prima mnogo poziva sa svih strana. Trener je gotovo 30 godina. Ostvario je povijesne rezultate i sada ga se izbacuje na ulicu kao zadnju šlapu s 56 godina. Tjera ga se ponovo u pečalbu, trbuhom za kruhom. Hoće li Umaška sportska javnost to dozvoliti?????
Dragan Rajić je kvalitetan trener i još bolji čovjek. Djeca ga vole, igračice ga vole. S roditeljima ima dobar odnos.
Predsjednik je smijenio Rajić ne pročitavši Statut kluba. Dio Izvršnog odbora ne prihvaća odluku predsjednika. Cijela rukometna javnost već zna da je Rajić "bivši". Može li Rajić nakon svega prijeći preko toga kao da se ništa nije dogodilo????
Teško je odgovoriti na to pitanje. na njemu je odluka da odluči.
Jedno je očito. nakon što je nastao kaos u IO kluba, namjera je da se isprovocira Rajića da sam napusti klub (s obzirom da formalno pravno nije smijenjen i da je on i dalje trener prve ekipe). Sada je samo pitanje koliko će još trpiti sva ta poniženja.
Iz svega gore navedenog, kako i mnogih kuloarskih priča iz kojih su one izostavljene, rukometašice prve ekipe ŽRK Umaga u prošlu subotu su se sastale da bi razmijenile između sebe informacije (tada se još nije znalo da predsjednik nije prijavio igranje u Europi). Iz njihovih se riječi dalo iščitati da (osim s njih četiri), s ostalima nitko nije razgovarao o njihovom budućem statusu u klubu. Da li se na njih računa ili ne (a priča po gradu kruži da se Žepčan želi odreći usluga 6 igračica iz tzv. prve postave). Igračice s kojima je predsjednik razgovarao prenijele su kolegicama da im ništa nije (konkretno) ponuđeno nego ih se pitalo koji su njihovi zahtjevi. Upiti su im slani SMS porukama koje oni smatraju neozbiljnim i neljudskim, te su zaključile da s obzirom na kaos u klubu treba sazvati izvanrednu skupštinu. Ujedno su naglasile da njih ne zanima politika, niti politika kluba. One ne žele mijenjati vodstvo kluba. One žele samo jedno, a to je da konačno netko s njima porazgovara. Obavi jedan ljudski razgovor lišen pretvaranja, cinizma, omalovažavanja.
Na ovaj razgovor bio sam pozvan i ja (pisac ovoga članka) od strane dokapetanice kluba. Ohrabruje jedno, da su djevojke složne i spremne i dalje braniti boje svoga kluba, ali ne više pod uvjetima koji su do sada (od kada je Žepčan predsjednik) podnosile. Omalovažavanje, kažnjavanje, neizvjesnosti. Smjenu Rajića one nisu komentirale. Kažu to nije njihov posao. Njihovo je da igraju i bore se za grb svoga kluba i svoga grada, te su s toga njih devet od deset odmah potpisale zahtjev za sazivanje izvanredne skupštine kluba.
Prema statutu skupština se mora sazvati unutar 30 dana od zaprimanja zahtjev koje je potpisalo najmanje trećina članova kluba. Kako saznajemo, potpis je stavilo 14 članova što je dovoljno za sazivanje izvanredne skupštine. Samim tim nejasno je zašto IO kluba danas donosi odluke, a skupština je za (najviše) 30 dana.
Prema zadnjim informacijama iz kluba. Predsjednik ne priznaje zahtjev igračica za izvanrednom skupštinom zbog, kako navodi naš izvor, proceduralne pogreške.
Da čovjek ne povjeruje.
Uništiti jednu prelijepu bajku koja se stavrala godinama, u samo nekoliko mjeseci, za to treba imati dara. Uništiti snove ovih mladih djevojaka opravdanjem "nisam znao" i nakon toga se pojaviti pred njima, treba imati muda ili ..........
Franjo Sabo