Kratki članak na svojoj fb stranici pod naslovom "Gotovo je" daje naslutiti da se trener ŽRK Umaga Dragan Rajić ipak na kraju odlučio na povlačenje. Nakon te objave nisam razgovarao s njim. Nekako ne mogu. Imam knedlu u grlu. Ovaj mu se članak neće svidjeti. Zamolio me je da više ne pišem o njemu (neugodno mu je, nije naučio da ga se hvali)
Rajo je sportaš od glave do pete. Borac. Ali isto i dovoljno iskusan da prepozna trenutak kada se treba povući. Zna on da kada je još pet minuta do kraja utakmice treba iz igre povući prvu postavu, ako vidiš da ne možeš dobiti utakmicu, a na teren poslati igračice s klupe, bez obzira na visinu poraza. To radi svaki pametan trener.
Tako je i u životu trenera. Raditi u sportu znači prihvatiti sve dobre i loše strane svoga posla. Dragan Rajić je gotovo 30 godina trener, a u rukometu 45. Imao je za trenere rukometne veličine (Juru Radovčića, Linu Červara itd.). Od njih je učio. Igrao je u svom najdražem klubu (MRK Umag), u inozemstvu.
Rana povreda usmjerila ga je prema trenerskom pozivu. Radio je kao trener u Italiji, trenirao razne selekcije u Umagu. O Rajiću kao treneru slušao sam samo pohvale. Naravno bilo je tu i kritika za vrijeme nekih utakmica o njegovim taktičkim potezima, ali sve je to dio sporta, a svi mi smo (u mašim glavama) bolji treneri od bilo kojeg trenera (opće poznata hrvatska zbilja).
Posljednjih 15 godina Rajić se skrasio u svom Umagu. Radio je kao trener mlađih selekcija, pa prve ekipe, bio nekoliko puta smjenjivan i postavljan za trenera prve momčadi. I to je za njega bilo normalno. Uvijek je to radio u dogovoru s predsjednikom i IO kluba.
O postignutim rezultatima u sezoni 2015./2016. napisano je OVDJE. Ali nigdje nije napisano koliko je djece Rajić vodio po tim selekcijama. Nigdje nije napisano da je Rajić vodio uz prvu ekipu i više od 70% djevojčica, od onih najmlađih iz vrtića pa sve do djevojaka koje su bile 5. u Hrvatskoj. Ukupno oko 100 igračica. Nigdje nije napisano koliko je školskih torbi prenio od škole do dvorane. Koliko je patika zavezao curicama iz vrtića. Koliko je djevojčica (iz vrtića) morao ubjediti da nitko nije ukrao Wc školjku i da slobodno mogu piškiti (čučavac). Mogao bih nabrajati i nabrajati što je sve radio i s koliko djece.
Sutra će Rajić morati potražiti svoju koricu kruha negdje drugdje. Nije mene strah za njega. Samo me boli srce da netko tko je pošteno radio. Zarađivao kruh za svoju obitelj mora u 56 godini ponovo napustiti svoj dom.
Umag ima mali broj licenciranih trenera. Neki su "vani", ostali su angažirani u MRK Umag. Znači na mjesto Rajića treba dovesti nekog drugog. Tko je taj novi koji će za "sitne" novce doći u Umag i raditi sve ono što je Rajić radio???
I na kraju moram nadodati, Dragan Rajić je moj prijatelj. Nismo ona vrsta prijatelja koji kafenišu svakodnevno. Ne posjećujemo se i ne družimo intenzivno. Još prije 30 godina, kada sam ga upoznao, nas dvojica smo stvorili jedan poseban odnos koji na moje veselje traje i dan danas.
Sutra će Dragan Rajić morati trbuhom za kruhom sa svojih 56 na leđima potražiti neku novu sredinu. Tamo ga čekaju neka nova djeca. Ostaviće Rajić svoju suprugu, svoje djevojke (dvije kćeri) koje će ga ispratiti u suzama, ali glasno će zaplakati i svako dijete koje ostaje bez svog voljenog tenera koji im je vezivao patike i uvjeravao ih je da nitko nije ukrao wc školjku.
Sretno ti bilo prijatelju Rajo, kada se budeš vratio ove će djevojčice biti samo koju godinu starije i opet će te dočekati u suzama, samo ovaj puta radosnicama.
Franjo Sabo