PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Političar ili kurva

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-08-15 05:39:57

Igora sam poznavao već više od dvadeset godina. Ne mogu reći da smo prijatelji ali među nama je oduvijek vladalo jedno iskreno poštovanje. Cijenio sam oduvijek njegovu pronicljivost i snalažljivost. Na čudan način smo se upoznali. Tajnica mi je jedno jutro prenijela poruku da me traži gosp. Igor, direktor jedne poznate trgovačke firme u mome gradu. Za njega sam čuo da je vrlo sposoban direktor koji donosi veliki profit „svojoj“   tvrtki, iako je sve tada bilo društveno vlasništvo. Tvrtka se bavila export importom.

Jutros sam sreo Igora. U rukama je nosio nekoliko vrećica i očito je da se vračao iz shoopinga. Srdačno smo se pozdravili. Pozvao sam ga na kavu. –„Znaš žurim ali tebe nikako ne mogu odbiti, tvoj sam vječiti dužnik“.

Toga dana kada mi je tajnica prenijela poruku da me gosp. Igor moli da se hitno nađemo uvukao se neki nemir u mene. Što mene, malog poduzetnika moli direktor tako moćne trgovačke tvrtke. Čim sam ušao u njegov ured nije okolišao. –„Pozvao sam vas da vas zamolim da mi pomognete. Napravio sam jednu glupost, a za nekoliko dana imam reviziju uvoza i mogu nastradati. Naime , kupio sam dva kontejnera odjeće koju već   nekoliko mjeseci ne uspijevamo prodati. Molim vas pomognite nam. Preuzmite barem fiktivno tu robu, ja ću vam dati 120 dana rok plaćanja, a ako do tada ne uspijete prodati naći ćemo neko rješenje. Gledao sam ga zbunjeno. Bila je riječ o kontejneru farmerki s tregerima i kontejneru   ružnih farmerskih kariranih košulja. Nije niti toliki problem bio u demode   robi koliko u visokoj ulaznoj cijeni. Znao sam da će to biti jako teško prodati ali pogled na njegove oči, iako ga nisam dobro poznavao, govorio mi je da je to čovjek kojem je potrebna moja pomoć.

 -„Igore kako poslovi? Ima li turista“? Počeo sam neformalnu komunikaciju nakon što smo sjeli da popijemo kavu. – „Što da ti kažem, ne žalim se. Imam jednog Rusa koji mi ima u zakupu jedan veliki apartman tri mjeseca godišnje. A ostali apartmani se dobro pune. Znaš mene, ja se s puno pažnje odnosim prema mojim gostima tako da ti ja imam skoro pa stalne goste. Vidiš vučem ove vrećice kao krtica. Traže od mene da im nabavljam svježu ribu, domaću rakiju i vino, velike domaće škampe. Bacio sam pogled na vrećice. Iz jedne je virila plastična boca crnog vina „Vranac“. – „Ali Igore, ovo je koliko vidim Vranac, to mi baš i nije domaće vino“. –„ Pa to sam ti i htio reći. Tko da im nabavi toliko toga a još sve domaće. Onda ti ja ovako svakoga tjedna obilazim trgovačke centre i polako kupujem brancine, škampe, vino, rakiju, Pelinkovac. Sve ti ja to pretočim u moje boce bez etikete, a ribu i škampe u škrinju, znaš u ljeti ti je izbor lošiji nego sada. Ma ti turisti su ti ovce. Nemaju ti oni pojma, a u mene imaju povjerenja. Eurić tamo, Euro vamo i da se zimi proživjeti“.

Igor je imao kuću prvi red do mora. Kada su mu umrli roditelji preuredio ju je i napravio nekoliko apartmana. U njoj me prvi puta ugostio kada sam ga riješio farmerki i legendarnih košulja koje sam kroz kompenzaciju prodao na jug Srbije za rakiju Stomaklija. Upravo smo na njegovoj terasi davnih godina degustirali tu rakiju koja ga je spasila od blamaže pa čak, kako on kaže i zatvora s obzirom na to da mu je Talijan koji mu je prodao te farmerke dao i dobru proviziju.

-„ Vidi, ljudi su ti kao ovce. Samo im treba ispričati ono što oni žele ćuti. Tako ti nas i ovi naši političari guze. Pričaju raji bajke a raja im plješće. Kada odeš u kupleraj i ona dama tamo ti također priča ono što ti žena niti u snu ne bi rekla kod kuće u krevetu i toliko je uvjerljiva da joj i sam povjeruješ. Ja ovim turistima ispričam kako u rano jutro idem u nabavku svježe ribe, na selo po domaće vino i rakiju, u njivu po svježe povrće i oni mi vjeruju. Što sam onda ja?

Nakon toga me Igor naglo napustio uz ispriku da se boji da mu se riba i škampi ne odmrznu u vrećicama, a ja sam ostao razmišljajući o njegovim riječima. Da li smo mi zaista ovce kojima treba samo pričati ono što želimo ćuti. Igorovo   povlačenje paralele između kurvi i   političara u meni je probudilo znatiželju. Koga bih više volio da me uzme u trenažni proces: POLITIČAR ILI KURVA?

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac