PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Sve mi diraj al' slaninu ne diraj

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2016-08-20 04:40:28

Iako živim na moru godinama nisam bio na plaži. Zašto? Pojma nemam, ma zapravo imam. Na plaži su svi nešto onako, utegnuti. Nekada sam mogao uvući stomak, zaustaviti dah i bez brige prošetati plažom a da ne iskoči „tutica“. A sada i da mogu zadržati dah, imam osjećaj da bi mi stomak iskočio na guzicu. Ne daj bože, kolika bi tek onda bila, kao bosanske piramide.

Ne znam koji me vrag otjerao na plažu toga vrelog ljetnjeg dana. Zapravo znam, prijatelji koji su „svratili“ na par dana, onako usput. To usput potrajalo je puna dva tjedna. Ostali bi oni i duže ali, kažu, žure kući, krmače trebaju da im se počnu prasiti ovih dana. Jako im je žao što moraju „tako brzo“ otići. E pa meni nije.

Naravno, sva mjesta sa imalo hladovine bila su popunjena od ranih jutarnjih sati. Imam osjećaj da neki imaju i dežurstva pa već u cik zore jure da uhvate mjesto u hladovini. Nisam puno brinuo zbog toga. Inače već godinama nisam „izgorio“ na suncu, po tom pitanju uhvatio sam gene nekog nigera, a  u fržideru imam neki stari jogurt koji je trebao planuti uz dobar burek, ali kaže ova moja, kako ćeš peći burek a puna kuća gostiju. Pa  jebote ovi moji kao da su stigli iz Francuske pa nikada nisu jeli burek, nego udri po sipama, lignjama, plodovima mora, rižotima i ostalim morskim pizdarijama. Vole oni i lista, brancina i arbuna, kažu gadi im se više kulen, šunka, slanina, a ovo Djevičansko maslinovo ulje im je jako fino. Je, kažem im ja, ja ga kupujem privatno po 100 kn litru. Kažu nije ni skupo. Znam, kada ga ja kupujem.

Pohvalili su se da su jesenas „krknuli“ pet velikih svinja. Kažu pojede se to. Ponijeli bi  oni malo tih delicija ali vruće je pa bi se „užeglo“ u autu, a i nije baš vrijeme da se jedu takve stvari. Na tu izjavu sam popizdio do kraja pa sam u robnom centru kupio kg neke dimljene slanine po 110 kn i 3 kg „domaćeg“ španjolskog paradajza. Na terasi sam prostro stol i počeo uživati u večeri. Jedan po jedan su mi se priključivali. -“nije ova slanina dobra kao naša, ali može proći“. Prešutio sam tu opasku i otišao zadovoljan na spavanje sa mišlju da za doručak još malo omrsim slaninicu i paradajz, ali brus, ujutro sam našao samo dobro ostruganu kožicu od slanine. Ajd dobro, biće dobra u zimi kada se bude kuhao grah.

Nisam znao tko je noćas bio aktivan, ali kad tad ću saznati. I saznao sam. Supruga moga prijatelja, koja ima guzičetinu kao bosanske i egipatske piramide zajedno, toga dana sprašila je tri hladna pivkana, a kaže nije ni doručkovala. Brus nije doručkovala. Nije ona ni prestajala jesti do jutra. Njeno podrigivanje i puštanje raznih fizioloških zvukova nije ostalo neprimjećeno toga dana na plaži. Oko nas brzo se stvorio „prazan“ prostor. Primjetio sam da je mome prijatelju neugodno, da li zbog ponašanja  supruge ili pojedene slanine, ne znam, ali odlučio je da se „izvadi“ pozivom na ručak.

Odlučio sam da toga dana pojedem jednog  dobrog brancina sa žara. Uspio sam nagovoriti i suprugu da i ona ruča ribu. Na kraju smo svi ručali ribu. Restoran moga poznanika oduvijek je bio solidno opremljen. U ponudi su imali i teran, berba 2007, idealan uz brancina. Kada je prijatelj dobio račun, prvo je lagano, pozelenio, požutio, nakon toga je došao u predifarkno stanje. –„Pppa ovo je skupo, za to sam mogao kupiti tri odojka“. –„ naravno da je skupo, pa mi živimo na moru, što ti misliš da mi svakoga dana jedemo morske delicije“??

Toga dana su odlučili da hitno moraju ići kući. Nisam ih ni pokušavao zadržati. Obaveze su obaveze. Znao sam da više neće „slučajno“ navraćati. Neće oni nikako više navraćati. Osveta  je bila slatka. A lijepo sam im svima rekao: SVE MI DIRAJ, AL' SLANINU NE DIRAJ.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac