PORTAL PRESSUM

Intervju Dragan Rajić: Vrijeme uvijek pokaže istinu, ali nikada na vrijeme

Rukomet
2016-08-23 11:56:14

S Draganom Rajićem, bivšim trenerom Umažanki, razgovarao sam još prije 2-3 mjeseca i pokušao ga nagovoriti da izađemo u javnost i s njegovom stranom priče o stanju u ŽRK Umag, njegovoj smjeni, statusu i zakulisanim igrama. Tada mi je rekao: - "Pusti, za istinu uvijek ima vremena. Dok god postoji i tračak nade da ostanem u našem gradu, da nastavim raditi s djecom, budem dio kluba, ne želim si ishitrenim izjavama umanjivati šanse. Kao što i sam znaš, meni je 56 godina, nisam baš u cvijetu mladosti kada mi se ide tisuću kilometara od kuće. Probao sam već to. Bio sam u "pečalbi 15 godina, znam ja da je to gorak kruh, ali ako se bude moralo, nema mi druge".

Dragan Rajić je već tjedan dana u pečalbi. Istjeran i otjeran iz kluba koji je nadasve volio, a da mu nitko nije imao hrabrosti to reći u lice. Djeluje mi sretno i zadovoljno, ali ja znam da je to samo maska. Otjeran je jedini radik u klubu. Čovjek koji je bio "Katica za sve". Tisuće i tisuće poštovatelja rada Dragana Rajića davalo mu je podršku ovih mjeseci iz cijele Hrvatske pa i Italije. Njemu nije bilo teško naći posao. Vrijednog i poštenog radnika svatko treba, a bitange ....... očito samo mi.

Intervju - Dragan Rajić

Pitanje: Novi trenerski izazov našao si ponovo u Italiji. Gdje?
Odgovor: - Moj ponovni dolazak u Italiju vezan je uz gradić u brdima iznad Napolija koji se zove Benevento. Jako me podsjeća na Pulu. 50 000 stanovnika. Nekoliko drevnih građevina koje privlače turiste. Mnogo zelenila u i oko grada daje mu idilični izgled gradića idealan za turistički odmor. Tipična kuhinja svakako uljepšava boravak u ovom gradu.

Pitanje: O kakvom se klubu radi?
Odgovor: - Rukometni klub Benevento takmiči se u prvoj rukometnoj muškoj ligi jug. Prošle godine borili su se za opstanak. Igraći su uglavnom iz Beneventa. Stranac im je bio i ostao jedan Ukrajinac, u klubu igra i jedan 19 godišnji Italo - Argentinac. Doveli smo i jednog 23 godišnjeg Sicilijanca preko mojih prijatelja sa Sicilije i to bi bilo to za ovu godinu.

Pitanje: Koje su ambicije kluba
Odgovor: - Nadamo se opstanku u što kraćem vremenu uz obavezno davanje minutaže mladima. Klub se takmiči u 5 kategorija i imamo i žensku sekciju uzrasta U-16 i U-18. Raduje činjenica da imamo svoju dvoranu na korištenje u popodnevnim i večernjim satima. Ambicije kluba su ulaganje u razvoj mladih igraća iz vlastitog pogona uz obavezno igranje u A1 ligi.
Predsjednik kluba kaže... što više pobjeda, posebno na domaćem terenu, to više fešti i publike... automatski i više sponzora. Tipično talijansko poimanje sporta i rukometa...a kad predsjednik kaže tako, onda mi ne preostaje drugo nego da ih učinim sretnim i zadovoljnim što češće hahaha

Pitanje: Zašto ponovo pečalba? Zar ti nije bilo dosta 15 godina koje si proveo do sada
Odgovor: - Pečalba ponovo svakako nije bila u mojim planovima. Ali onog trenutka kad se odlučite za trenerski posao niti jedna opcija te ne može i ne smije iznenaditi. Kao u šahu, predviđaš poteze i razmišljaš unaprijed. Istina bio sam već mnogo godina kao trener u raznim dijelovima Italije... Veneto,Milano,Trst,Sicilija,Sardinija,Firenca...ništa mi nije novo ni strano ali tko god je okusio pečalbu zna u kojoj mjeri ti može nedostajati zavičaj, prijatelji, familija.... Moj odlazak iz mog Umaga je jedna tipična priča stanja u Hrvatskom društvu i sportu.

Pitanje: Tvoj odlazak iz Umaga svatko tumači na svoj način ali tvoju priču još nismo čuli
Odgovor: - Na kraju takmičarske godine gdje je ŽRK Umag osvojio prve bodove u europskom takmičenju, gdje je 10. put osvojen Kup Istre, godište 1998/99 /djevojke koje treniraju sa seniorkama/ plasiralo su se na 5. mjesto završnice državnog natjecanja i uspješno uz sve to igrale i obaveznu 3 HRL, a mini rukomet bio u godištu 2006. drugoplasirani na državnom takmičenju u Karlovcu. Pojedini članovi IO odlučili su da se treneru Raji uskrati mogućnost rada sa seniorkama zbog plasmana na 8 mjesto HRL za žene / s osvojenih rekordnih 23 boda/ jer je u zadnjih pet utakmica osvojio samo jedan bod/. E pa hvala im na svih onih pet sastanaka IO što su održali tokom cijele takmičarske godine, što se niti jedan od njih nije ni za Božić, Uskrs a ni za kraj godine sjetio da curama (velikima) niti malim rukometašicama zaželi sreću ili što već (poklon nije bio obavezan), ponekad je gesta važnija od poklona. Hvala im što sam upravo tih zadnjih kola koje oni navode kao neuspjeh kao trener vozio kombi ne gostujuće utakmice, iskrcavao sjedalice iz kombija išao po krafne kod mog prijatelja Ljekaja, obavljao špežu u Konzumu za putovanja,potpisivao zapisnike na utakmicama, naručivao pizze i ćevape, sjedio na domaćim utakmicama sam na klupi i odlazio na druženje s mojim prijateljima sucima koji su imali, sad vidim, više razumijevanja od Vas gospodo iz IO kluba.
Ti isti ljudi imali su više razumijevanja za probleme sa povrijeđenim igračicama, više riječi pohvale za djevojčice koje su svim svojim znanjem i srcem mijenjale svoje starije povređene kolegice...jesu izgubile su/najčešće po jedan gol/ sve osim jednog boda ali od mene samo jedno veliko HVALA za trud uložen, za riskiranje zdravlja, igranje pod injekcijama (Gašićke)... Tenu Mataiju su iznosili sa terena,a ona se kao Rocky vraćala...većina cura na tribinama zna kako je sportašu kad se dolje prijateljice bore a ti ne možeš pomoći...ali što to Vas briga dame i gospodo iz IO, pa vi ako ćemo istinu ne znate ni kako se većina od njih zove i preziva.

Pitanje: Kakav si imao odnos s igračicama?
Odgovor: - Najviše me zasmetalo kad pojedinci kažu znaš tebe neke cure, igračice nisu voljele pričale su da imaš svoje favorite ...Gospodo draga poslije 28 godina bavljenja trenerskim poslom svjestan sam da ni jednog trenera svi ne cijene i ne vole, ali ja im znam svakoj ime i prezime, mamu i tatu pa nekima i babu i ni jedna ne može reći da se nismo pozdravili na ulici kad smo se sreli bez obzira na svađe, ljubavi ili bodove. Posebno je neprofesionalno i podlo bilo objavljivanje i kazivanje klupske tajne pred igračicama koliko familija Rajić /uplitanje imena moje kćeri nikad neću oprostiti/uzima novaca iz kase ŽRK Umaga.
Dragi moji, neki od članova IO, trener Rajo je svaku kunu ZARADIO svojim radom ponašanjem i zalaganjem. Rezultate možete da valorizirate koliko hoćete, iako većina nije gledala ni sve kućne utakmice, gostujuće da i ne pričamo, o posjećenosti treninzima IO nećemo isto, ali moju ljubav prema ŽRK Umag ne može nitko osporiti.

Pitanje: Po gradu kruže e-mailovi u kojima predsjednik NO Iztok Vojić pokušava objasniti zašto si ti izdao i napustio klub
Odgovor: - E nakon svega pitanje se postavlja zašto sam otišao ili kako jedan član kluba reče: Rajo nas je zaj.... Sve ovo gore napisano nikada nisam iznosio u javnost niti sam se žalio...iskustvo govori treneri su tu da se mijenjaju...ok što sam ja trebao da radim u klubu koji 15.07 na sastanku sa trenerima nema još viziju rada kako stručnog tako i financijsku. U tom trenutku dugovali su stipendije curama, a meni dvije dogovorene plaće /zaposlenik sam kluba na 4 sata/. Pozvali su me na tri sastanka i stalno nudili  da budem ćato (tajnik kluba) i da vodim mini rukomet...mene to nije zanimalo što sam odmah i rekao i tražio da se odredi što, kada i za koliko bi ja trebao da nastavim suradnju.
Zanimljiv je bio treći sastanak. Subota ujutro treneri i IO. Od trenera dolazim ja sam, od IO Mate Vidović i Sutko (predsjednik Suvad Žepčan), prisutan je i nadzorni odbor, predsjednik Iztok Vojić.
Iztok se trudi, slaže rasporede iako nije upućen u broj selekcija i satnice održavanja treninga...ja mu govorim da to ne ide tako jer već 5 godina nismo mijenjali sistem i satnicu treninga jer je fizički ne izvedivo, a za djecu i one starije i one mlađe najbolje.
Mate (Vidović član IO kluba) kaže da pošto nije održan sastanak IO ne postoji odluka o mome smjenjivanju i za njega sam ja trener seniorki i dalje. Sutko (predsjednik Žepčan) najprije opravdava ne dolazak trenera Vujića na radni dogovor jer je morao voziti sina hitno kod doktora, (Žepčanov stav prema meni je poznat od glasanja o prihvaćanju izvještaja o radu prve ekipe), usput rečeno za izvještaj je glasalo dva člana IO, jedan je bio protiv (Žepčan), jedna članica je prihvatila izvješće i jedan suzdržan jer je pošteno rekao da nije nikad dolazio na utakmice i da ne osjeća potrebu da se izjasni/.
Sastanak se prekida jer ulazi nekoliko igračica na razgovore o nastavku suradnje s klubom (???).
Nastavak priče slijedi kasnije u caffe bar Centru jer se pojavljuje i trener Vujić. Dok izlazimo, zabrinutopitam Vujića što mu je sa sinom, zašto ga je morao voziti kod doktora, a on me gleda, nema pojma što ga to pitam...Znači neko ne govori istinu. Vujića poznajem dugo, znam da ne laže... Još mi nije jasno čemu sve to petljanje, laži, obmane.
Ipak vraćamo se na sastanak gdje se priča okvirno, a kod konstatacije da ja i trener Vujić podijelimo fond za trenere kako hoćemo, sve mi je bilo jasno.
Malo nas je bilo 3 trenera prošle godine, a sad bi nas dva trebali sve da radimo i pokrijemo sve kategorije...( uz ogradu da bi Vujić vodio samo seniorke i djevojke 2002. godište koje je vodio i ranije, a ja sve ostale kategorije).  
Tada vidim ja da se mi nikako ne razumijemo ili ne želimo razumijeti. Tražim od IO da mi da vremena da do sutra vidim da li želim uopće da radim u ovakvim uvjetima neorganiziranosti...te nakon dugog razgovor sa suprugom odlučujem se da nema smisla više raditi s ljudima koji te ne cijene, ne poznaju problematiku kluba, a neke probleme rješavaju laganjem... Tim razgovorom završila je moja suradnja sa sadašnjim IO, zahvaljujem se i obznanjujem im da daljnja suradnja nije moguća.
Nakon otkazivanja suradnje drugi dan potvrđujem suradnju s jednom od tri talijanske ekipe (koje su me htjele angažirati) i koje su bile fer i čekale (do 15.07.) trenutak da vidim što će se dešavati u Umagu.

Pitanje: Na koji vremenski period si dogovorio suradnju u Beneventu?
Odgovor: - Za moj novi klub Benevento dogovorio sam jednogodišnju suradnju.

Pitanje: Kako si psihički izdržao sve ovo što se dešavalo oko ŽRK Umaga?
Odgovor: - Posljednja dva mjeseca su možda i najteži period u mojoj karijeri trenera. Toliko toga se događalo iz meni nepoznatih i neshvatljivih razloga...Toliko blaćenja,lažnih izjava,igranja žmurke, a sve zbog jednog običnog otkaza. Da se razumijemo, imao sam ih već tri u svojoj karijeri, to me sigurno najmanje pogodilo, ali odnos i zadiranje i spominjanje obitelji Rajić nisam nigdje doživio, osim kod nas u mom Umagu...to me boli...
Još veću bol osjetio sam na zajedničkom kupanju s mojim malim princezama koje organiziramo svako ljeto...Morao sam im objasniti da me više neće biti u Umagu, jer ne mogu živjeti od rada samo s njima i od treniranja samo mini rukometa u klubu koji ima već dugovanja prema meni... Njihovi roditelji to i mogu razumjeti ali kako to minićima, tim malim djevojčicama objasniti...teško...mučno...i ne ponovilo se više...

Pitanje: Sigurno za kraj imaš poruku svim tvojim igračicama koje si trenirao u klubu
Odgovor: - Poruka moja je da svi /bilo ih je 40 minića/ koji su zavoljeli rukomet kod trenera Raje svoju ljubav prema rukometu ne zanemare....treneri su kao dečki, jedni odlaze drugi dolaze, a samo se rijetkih sjećate...ja sam njih MNOGO VOLIO...lijepo smo se družili i igrali... život leti dalje ali uspomene na MOJE FRAJERICE, KRALJICE I PRINCEZE ne može nikad i nitko da mi ukrade ❤❤❤

Za kraj ovoga intervjua neki veliki novinar bi napisao nešto pametno, bombastično. Ja nisam veliki novinar, a i oči su mi pune suza pa mi tipkovnica titra pred očima. Znam samo jedno. Rajo će se vratiti, a njegove princeze će ga čekati, kao i njegovi prijatelji.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac