Prije utakmice Hrvoje Lončarević je bio decidiran i jasan. Ne smijemo primiti gol. I njegovi igrači su to i odradili na zadovoljstvo svih. Ono što je procurilo kroz obranu to je riješio vratar Iveljić koji je danas bio odličan i bez greške.
Možda ponajbolji igrač Umaga Ivan Antonio Vidonis iako nije klasični golgeter (kao brat Viktor) zabio je u '5 minuti za vodstvo Umaga 1 : 0.
Malo tko je u gledalištu pomislio da će to biti i jedini i odlučujući gol za važna tri boda.
Obrana Umaga je dobro izgledala predvođena kapetanom Kurtovićem i (ponovo) odličnim Sinanoviće, koji je na beku zamijenio Dujakovića koji je otišao na rad u Austriju.
Sudac Valdi Matković opet je "svirao" Umažanima. Ovoga puta bez (katastrofalno) velikih grešaka, ali sa puno prekida u korist gostiju u zonama šuta, dok je Umažanima (tradicionalno) dodjeljivao (nebitne) slobodnjake u krugu centra. Onaj tko se razumije u nogomet zna o čemu je riječ. Očito Matković bolje niti ne zna.
Na kraju utakmice velika radost u domaćim redovima i ujedno i poklon treneru Lončareviću za rođendan.
Franjo Sabo