Sama spoznaja da u redivuma UmaŽana neće biti Kurtovića, kapitena, stopera i najboljeg igrača dalo je naslutiti da se Umažanima sprema nevera s juga.
Prvi napad Medulina i jedna dubinska lopta prema brzonogom Zulfičar Kadriu, spora reakcija Stipanovića i beka Sirotićaa i prva prilika za Medulin. A takvih je bilo, s obije strane napada Medulina, napretek, sve po istom šablonu i sve sa istim ishodom, izgubljenost domaće obrane.
Umažani su odolijevali napadu gostiju sve do '26 minute kada iz jednog kornera loptu centriranu na drugu stativu u gol glavom posprema bek Medulina Sebastian Kariko, a nakon što Iveljić ide u prazno, a Sinanović bez skoka promatra što se zbiva.
Drugi gol Medulina je čista školska akcija. Nakon što je sa dva dupla pasa ponovo izigran Sinanović, Tomislav Babić lijepim lob šutem posprema loptu u suprotni kut Iveljića.
Na odmor se otišlo rezultatom 0:2.
U drugom dijelu Umažani su odlučnije krenuli po gol, ali sve je to djelovalo prilično sporo i anemično.
Na gol gostiju se čekalo samo pet minuta kadaStipanović zabija iz prekida glavom u vlastitu mrežu.
Gol Nikole Pejčića, a Medulinov četvrti gol je za ligu petice. Pejčić na centaršut Kovačevića volejom iz prve para mrežz Iveljića za konačnih 0:4.
Umažani tek ulaskom Čardakija preuzimaju igru na sredini terena i počinju stvarati prilike koje redom maše Ivan Vidonis, Mario Stojić i Igor Stević koji su previše petljali umjesto da šutiraju na gol inače odličnog vratara Medulina Tonija Radolovića.
Svaki trener će poželjeti da mu, nakon ovakve igre momčadi, novinar "ne ubije" ekipu, pa neću to niti ja učiniti u ovom izvještaju.
Franjo Sabo