Čitam jutros kako je tamo nekim dečkima ukraden identitet i na račune s njihovim imenom položeni silnI milijuni eura. U drugom članku pak žali se neki frajer da su ga oteli izvanzemaljci i da su ga njihove ženturače silovale skoro pa svaki dan.
Nešto si razmišljam i pitam se, pa jebote kuda ide ovaj svijet. Što ja to ne radim kako treba. Mene nitko ne otima. Nitko mi ne krade identitet i na račun stavlja milijune. Ma mene, osim banke više ni na telefon nitko ne zove.
Mislim da je krajnje vrijeme da i ja postanem bajker. Evo gledam prošloga vikenda dečki se furaju vamo tamo na motorima. Imaju kožne obleke. Istetovirani su posvuda. I nastoje da izgledaju što opasnije. Sve su to likovi iznad trideset i ispod sedamdeset. Tu se ja sasvim uklapam.
Mrknuti sinu ovu novu motorčinu pa se uputiti u nepoznato i pojuriti nošen vjetrom u kosi. Evo već jednoga problema. Ja sam poprilično ćelav. Znači ta varijanta s vjetrom otpada.
Postoji još jedan problem. Gdje naći tako veliko kožno odijelo za mene. Pa jbt. zbog mene bi nastradala cijela farma krava.
Ipak sam ja kao stari iskusan lisac koji se baš ne da uvući u neke avanture a da nisam proanalizirao sve moguće čimbenike eventualnih zamki. Pronjuškao sam malo okolo prerušivši se u pravog bajkera. Maznuo sam mom susjedu Ivi njegov Skuter. Stavio onaj Švapski šljem koji mi je ostao od pokojnog pretka (samo sam ja poslije „upucao“ petokraku, a još malo poslije šahovnicu). Nabacio na sebe crnu obleku, onu koju imam za svadbe i sprovode i otišao malo na neki rock koncert koji se održavao u žarištu bajkera.
Ti „opaki“ momci puni su tolerancije. Upravo je bio neki striptiz na pozornici. Pola ih je urlalo, a pola ih se ljubakalo, onako, između sebe. U cijeloj toj gužvi moje iskusno oko nije primijetilo pošteno žensko. A i ono što neki zovu ženskom trebalo bi dobro rengenom pogledati. Onda se vi pitate tko se s kim ljubio? E to vama ostavljam na maštu.
Taman kada sam se ufurao na striptiz, koji je btw. izvodila ženska, na pozornicu su istračali neki momci s gitarama u rukama. A kada su oni zaružili, e to je bilo stvarno ružno. Decibela dva milijuna. Počeo sam poskakivati na onoj klupi na kojoj sam sjedio, tek mi je tada bilo jasno zašto su ovi dečki tako nabrijani. Pa kada bi i pokušavali ostati na mjestu i mirno slušati tu muziku bilo bi neizvodivo. Slušati to, ili moraš biti pijan ili ma, opet pijan.
Tada sam sreo mog starog školskog druga Marka. Nosio je kožno odijelo neke poznate marke i kaže da vozi Harleya. Marko je inače poznat po tome kako je od '91 radio intenzivno na privatizaciju u nas Hrvata. Čovjek se toliko naradio da je u četrdesetoj morao u invalidsku mirovinu s simptomima PTSP-a. Ma puko čovjek čisto na čisto. Trebalo je to sve raspodijeliti i nikoga ne uvrijediti, kako on kaže.
Pored njega je stajala neka djevojka malo preko dvadesete. Reče mi da mu je to cura i da njih dvoje malo điraju po Europi. Gledam nju, gledam njega i mislim si:“ E Bože što majka sve ne izrodi“.
Ona je imala neke dvije karike. Jednu u nosu, a jednu iznad obrva. Na ušima nije imala naušnice. Pa si nešto mislim, pa šta? Zašto bi sve trebalo biti po šablonu.
Nisam rekao, za Marka sam ja uvijek bio štreber. E ako sam ja sa svojim ocjenama ličio na štrebera što mislite na što je on ličio.
Upita mene Marko čime sam se ja dofurao? Sjetih se sinovog motora BMW. Sva sreća jutros ga priupitah, kao da sam znao da će mi trebati, karakteristike tog motora.
-„Ma ja ti furam krstaricu BMW. Imao sam ja i Harleya ali mi dosadio. Tako ti moja cura i ja krstarimo okolo“. – „A gdje ti je cura, ne vidim je“? Grozničavo sam tražio neku imalo pristojnu žensku u masi. Čorak. I tada spas. Upravo je prema nama išla ona striptizeta. Krenuo sam prema njoj. U džepu sam imao zadnjih sto Eura što mi je žena dala da platim zakašnjelu ratu struje. –„Mala evo ti sto Eura, ništa ne pitaj, ništa ne pričaj, trebaš mi samo dvije minute“.
Očito je mala bila izverzirana za takve prilike. – „Da te upoznam, ovo je moja djevojka, Monik“.(moralo je zvučati onako, jebozovno, stranjski). Marku je ispala cigareta koliko je zinuo. Njen dominđos i majica bez grudnjaka ostavili su ga bez riječi. Stvar je spasila ona njegova „karike na marike“, kada je vidjela da je stvar postala opasna po nju.
Dao sam otpust Monik. Kakve sam sreće još će tražiti da joj platim pivu i ćevape. Sada mi još preostaje objasniti ovoj mojoj kod kuće zašto nisam platio struju, ali jebeš ga, AKO HOĆEŠ BITI FRAJER, MORAŠ BITI BAJKER