Dok sam bio lijep i mlad (ovo lijep sam ubacio čisto radi floskule), nisam znao što je to depresija. Jednostavno čudio sam se ljudima koji sebe nazivaju meteoropatima.Kaže on: „ pere me južina“. Danas kada više nisam mlad i mene počela rasturati ova južina. Nekako onako, kada bi me netko upitao kako sam, ja bih mu odgovorio: „onako, bez veze“. E sada, ima li to stanje depre veze sa stanjem u novčaniku stvarno ne znam, ali nekako u podsvijesti vjerujem da ima.
Gledam neku večer na telki kako je onaj Michael Jackson sin starog Jacksona snimio i prodao 750 milijuna ploča ili ti CD-a. Nešto si računam, ako su ga debelo zajebali lihvari pa mu dali „samo“ 2 dolara po CD-u, to je 1,5 milijardi dollara. A on se sjebao gutajući neke tablete protiv depresije. Ovaj svijet je definitivno otišao u klinac. Pa ja da imam te pare, cijelo moje selo bi bilo veselo. Svima bih podijelio i dijelio sve dok ne iskorijenim tu depru. Tjerao bih ih da po cijele dane jedu, piju, pjevaju i plešu. To bih nazvao, „klopom protiv depre“, a ostalo bi bile dodatne aktivnosti.
I tako mene danas pere depra pa si nešto mislim, nikako da mi taj pjevački luđak izađe iz glave. Imati tolike pare i biti u depri stvarno ne razumijem. Ja kada bih sada imao samo 1.500 Kn u džepu garant bi istog trena izašao iz depre. Natočio bih malo goriva u auto. Odvezao se do Ribarskog, popio Radler, dva, počastio kojeg prijatelja. Pričali bismo o starim dobrim vremenima kada smo redovito radili neke stvari. Spomenuli bi tu i tamo ovu jebenu prostatu i hemeroide. Jebali mamicu političarima i ovima koji imaju veće mirovine od nas. Ma baš bi se ugodno družili.
Na povratku kući otišao bih do mega marketa, prošuljao bih po odjelu voća. Naravno, tajna degustacija bila bi neizbježna. Na kraju bih kupio neko sranje koje se nudi na „Akciji“ i donio kući ovoj mojoj. Neka i ona zna da se ima. Za to vrijeme ona bi skuhala onu jeftinjaru od kave, koja samo po boji liči na kavu, a na odvratan okus sam se već navikao, pa bi nas dvoje onako uz cigaretu koju smo s guštom smotali od duhana sumnjive kvalitete kupljene na tržnici, ispijali, srčući kao da pijemo najfiniju Brazilsku kavu. Od oblaka dima patvorene škije ne bi vidjeli jedno drugo. Neka, možda je i bolje tako.
Kada bi došli sebi od opijenosti smrada koje izaziva miris loše škije, trebalo bi i večerati. Parizer običnim danom, a praznikom Parizer od povrća. Nikada nisam saznao zašto ga zovu Parizer i ima li neke veze s Parizom. Pitao sam i neke Francuze, ni oni nemaju pojma. Valjda je to neki marketinški trik da bi ovi turisti što dođu iz Francuske kupovali tu salamu. Jebalo majku, koliko njih dođe na naše more tanko bi oni prodali, ali tu smo mi da spasimo stvar, pa je mi kupujemo za sve prilike. Poznato je da se mi volimo praviti Francuzi. Dobra je stvar da ima više vrsta Parizera. Parizer od puretine, piletine, svinjetine, teletine, ups. toga nema, kažu bio bi preskup. Tako veliki izbor u statistici mijenja sliku o jednoličnoj ishrani. Ima tu još nekih podriguša, poput, Ljubljanske, Tirolske, Kranjske (dali ste primijetili, sve Slovenske). To nam Janezi uvaljuju podriguše. One ne sam što izazivaju podrigivanje, one se i „čuju“ na daleko i na široko. Proći gradom između 11 i 12 sati nakon marende, ma koja milina. Samo njušiš i pogađaš.
Zafrigana čorba ili Ajnpren juha, e to je već delicija, a u koliko se u nju razmuti još dva jaja, komotno može biti i na nedjeljnom objedu. O kolačima ne bih ovom prilikom. Opće je poznato da kolači nisu zdravi, a i traže previše skupih namirnica, te je stoga poželjno zamijeniti ih kruhom namazanim marmeladom koju Vam je poklonio prijatelj koji je ljetos, radeći u hotelu, zdipio svaki dan po nekoliko. Tu se već možete igrati i kombinacija. Jedan dan marmelada od šljiva, drugi od marelica itd. A u koliko imate sreće da se među poklonom našlo i po koje pakovanje meda, sreći nigdje kraja.
Sve gore navedeno je pod uvjetom da u džepu imate 1.500 Kn. U protivnom sve teorije padaju u vodu. E jebem li te Michaelu Jacksonu da te jebem. Koliko si još jebenih sendviča od Parizera mogao pojesti u životu, ali ne, tebe je derala depra pa si se nagutao onih tableta i mrknuo. Ma jebi se i da znaš, zbog tebe je meni ovo, DAN KADA ME PERE DEPRA.
Franjo Sabo