PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Povratak na mjesto zločina

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-01-30 09:22:48

Stara poslovica kaže da se čovjek uvijek vraća mjestima na kojima je bio sretan, ali i na ona na kojima je bio manje sretan.

Tako sam se i ja nakon punih 40 godina vratio na jedno mjesto. Osjećaji su podijeljeni. Nikako ne mogu da odlučim da li sam tu bio sretan ili ne.

Trasat, Rijeka, godina je 1977. Kao golobradi mladić bio sam pozvan da vratim dug domovini iako još baš i nism bio na čisto s tim kada i gdje sam se ja to zadužio domovini da bih joj morao vraćati dug, ali što je tu je.

U vojarni na Trsatu sam proveo puna tri mjeseca. Naučio sam voziti kamion. Ustajati se rano, brijati se redovno, snalaziti se u sivim zonama vojničkog života. Naučio sam da sam ostao sam. No woman no Lowe. Naučio sam da je topla voda privilegija, kvalitetan obrok blagostanje. Naučio sam i to kako se nositi s primitivcima koji su objesili neke crvene i žute oznake na svoja ramena i kako su samim time dobili dozvolu da maltretiraju vojsku. Oni što su nosali na ramenima zvjezdice, oni su bili fini ljudi, ali do njih ja nikada nisam stigao da bih vam tu tezu mogao potvrditi.

Nakon 40 godina (2017. je godina) evo mene ponovo na Trsatu. Samo što se sada nalazim stotinjak metara istočnije. Nalazim se u bolničkom centru. Ležim na Kardiologiji. Rekli su ljudi u bijelom da je mašina malo pod šlusom. Uzbrdo sve teže ide. Kočnice su istrošene. Treba, kažu, ugraditi neke dodatne dijelove. Ne znam zašto, ali vjerujem im.

Ova bolnica ostala mi je u lijepom sjećanju i prije 40 g. Bježanija, u danima kada je bio zabranjen izlaz za vojsku, odvijao se je kroz bolničko dvorište koje je graničilo s vojarnom. Straža je bila vrlo podmitljiva, ali i izvor obavijesti o tome gdje će se i kada koja od dama malo raskomotiti. Odjel Ginekologije i Porodiljstva bio je okrenut prema vojarni. Pojava svake ženske na prozoru, u dvorištu ili šetnji, bila je memorirana kao pojava mogućeg potencionalog seksualno poželjnog objekta. O njoj se sanjalo večerima u tmini sobe u kojoj je spavalo 30 vojnika.

Danas sam ja s druge strane ograde. Vojarne više nema. Na tom mjestu je studentski Kampus. Sve je nešto drugačije, a opet toliko blisko i poznato. Rekoh , danas sam ja s druge strane ograde. Točno na onom mjestu na kojem sam kao mladac sanjao da se nalazim. Da se nalazim u društvu pohotnih trudnica, nezajažljivih gospođa koje su imale ginekološke probleme.

Dana  su one i dalje tu. Tu na istom mjestu. Samo što je to već treća generacija koja pohodi Ginekologiju. Imaju one garant i danas svoju publiku koja ih krišom promatra iz nekog skrivenog solitera višekatnice.

A ja, ja sjedim u tišini sa svojim mislima i razmišljanjima. Čekam da me ona djevojka u plavom, smiješkom, prozove da polagano ona i ja krenemo na operaciju. Oko mene su svi nepoznati ljudi. Prisjetio sam se vremena od prije 40 g. I tada su svi bili nepoznati. Topla voda bila je luksuz, a pošten obrok blagostanje. I danas je tako nakon 40 godina. Samo što se mjesto događanja zarotiralo.

-„Aaaaa, tu ste. Idemo laganini na operaciju. Nemojte se plašiti. Postotak smrtnosti kod ove operacije je vrlo nizak. Ovaj tjedan doktoru još nije umro niti jedan pacijent“.

-„Nabijem te na postotak“, promrmljao sam kroz zube. Ostalo mi je ono moje staro KIBI DA BI. Što bude bit će. A ako ne bude, bit će to POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA (s lošim happy endom)

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac