PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: MALA IMAŠ LI TI PIKCAJZ

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-02-26 10:20:18

Rano jutros, tek nešto poslije deset, uz jutarnju kavicu otvorim novine koje ova moja, u posljednje vrijeme, redovito kupuje. Očito je i nju uhvatilo ovo šoping ludilo od kada joj se penzije povećala za 27,35 Kn. Oduvijek sam govorio da ne treba ženama davati previše para. Odmah se razulare.
Liznuo sam prst, onako po starinski, iako sam znao da ću odmah preskočiti prvih deset stranica koje se bave politikom (ili politika njima). Ups, kad na i na toj stranici neki političar objašnjava da zna za sve makljaže unazad nekoliko godina od kada njega nema u aktivnoj politici ali iz solidarnosti s (bivšim) kolegama ne bi o imenima.
Nema imena, nema ni čitanja, pomislih. Novi liz, nova stranica kad ono nekoliko mojih prijatelja uslikavalo se je s jednom lokalnom (po fotkama globalnom) pjevačicom koja je bila sportski obučena.
Gornji torzo pokrila je uskim nogometnim dresom, a donji torzo uskim sportskim gaćicama. Dolje neizbježne minijaturne štucne, a na nogama štikle. Nešto gledam i nije mi jasno. Eto da je imala patike ili kopačke, razumio bih, ali brate štikle, teško.
Ta fotka me toliko zaintrigirala da sam morao potražiti povećalo ono koje koristim u ribolovu kada procjenjujem veličinu ribe. Bogami štikle. Pogled na njenu guzu objasnio mi je sve. Jednostavno savršeno oblikovana. Nešto između rukometne i nogometne lopte pravilnih oblina. Rekoh sebi: Garant ima ispod one gaćice o kojima pričaju neki celebritiji da ih nose neki celebritiji. Il se napumpaju, il' su od silikona. Biće ovo drugo. Ko će svako jutro pumpati.
I gornji dio bio mi je sumnjiv. I tu sam čitao da se svakoga jarca gura u grudnjake ne bi li izgledale onako, pravo. E sada još za gornji dio razumijem. Brine me onaj donji dio. Što se dešava kada dotična sjedne na kožnu stolicu pa se malo promeškolji. Kakve zvukove ispuštaju te napumpane gaćice? Ili ne daj Bože ako se na ulici ispušu. Bogme, nije ni njima lako. Jedino im je rješenje da u torbici nosaju pikcajz (za ove mlađe: to je ljepilo za lijepljenje guma na biciklu), a onda tu moraju imati i bajlagu za umetanje. Ma previše je tu peripetije.
Nego vraćam se je štiklama. Nakon što sam apsolvirao obuću dotične u meni je odmah proradio onaj gen za biznis. Osnovati ženski klub ( nebitno koja vrsta sporta), ali uz obavezu već nabrojene sportske opreme kao obuću obavezno odrediti da moraju nositi štikle. Na tim utakmicama garant bi bila veća posjećenost nego na utakmicama moga gradskog nogometnog kluba. Bilo bi tu i sponzora i sponzoruša. Biznis bi cvao.
Kada god ja smislim nešto genijalno, u meni se uvijek javi i onaj crv sumnje. Što bi bilo ako bi bilo pa mi je odmah pala na pamet moja susjeda Micika. Što ako se i ona upiše u taj klub? Tko će za njenih 120 kg naći sportsku odjeću? Tko će joj izraditi štikle? Tko će ju naučiti hodati (a kamo li trčati) u štiklama? Tko će nosati, prije svake utakmice, njene gaće na benzinsku da se napumpaju? Ma ima tu stotinu pitanja.
Uvijek kada ja smislim nešto genijalno onaj jebeni crv u meni pobijedi. S toga odoh ja do grada, možda još uspijem uhvatiti oni pjevačicu koja se naslikava s ovim mojim starim fosilima. Vjerujte mi, opipaću ja radi li se o silikonskim ili napumpanim gaćama. Vrijeme je maškara, a meni za to ne treba maska. Ja i tako već duže vrijeme izgledam kao maškara. A ako dobijem ćušku zbog pipanja gaća. Baš me briga. Dobivao sam ja ćuške puno puta i prije nego sam stigao do gaća. Ako procijenim da su to one napumpane garant ću je upitati: MALA IMAŠ LI TI PIKCAJZ.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac