PORTAL PRESSUM

Po nekim političarima i muško zna što su porođajni bolovi

Kolumna: Adriano Šćulac
2015-05-21 08:19:06

Ovih se dana puno priča i piše da li treba objaviti takozvane imovinske kartice naših vrlih političara. Prvo je bilo rečeno da je to zadiranje u privatnost, no to je kasnije povučeno te se sad te kartice ipak objavljuju. To vam ga dođe, da bi mi obični smrtnici mogli vidjeti što političari imaju od imovine, koliko su sposobni od svojih basnoslovnih plaća šparati, a da to bude sve po zakonu.

Nije mi jasno, da vam budem iskren, zašto se uopće o tome raspravlja i spori. U Skandinavskim zemljama, na kraju svake kalendarske godine, izađe knjiga sa i po nekoliko tisuća stranica iz koje je vidljivo koliko je svaki građanin zaradio i koliko je poreza platio. Neki će reći da to nije potrebno, da je to stroga privatnost i tako dalje. A zašto bi to bila, zar i mi ne znamo koliko tko zarađuje? Ljudi pričaju gdje rade, kolike su im plaće, koliko na kraju mjeseca neto zarade. No kod nas je ipak bolje da takvih knjiga nema, jer zamislite izađe i službeno da neki zarađuju manje od tri tisuće kuna neto, ne bi to bila sramota za radnika, jer ih je jadan pošteno zaradio, nego bi se možda našao netko i proglasio takve iluzionistima, jer kako mogu uopće preživljavati s tri tisuće a mnogi imaju i obitelji.?

No vraćam se političarima. Oni su zaista posebni ljudi. Osim što jako dobro zarađuju, a da ništa ili jako malo rade, oni su, a vidljivo je to i po tim karticama, skoro pa svi od nekoga nešto naslijedili. Tu im pada u vodu ona teza, koju nam godinama prodaju, da su prije početka bavljenja politikom bili siromašni, od siromašnih roditelja i bla bla bla. Tako su neki od tih političara nasljeđivali od kako kažu siromašnih roditelja, kućerine od stotine kvadrata, njive, polja, šume, oranice, automobile, a bogami neki su naslijedili i velike svote novca u kunama ili u valuti, i zamislite sve to od siromašnih roditelja.

Još mi je čudnije, što ima i onih političara koji tvrde da nemaju ništa. Zamislite si sposobnosti, primate preko dvadeset tisuća kuna mjesečno, godinama, desetljećima, a nemate ništa. Valjda ti i takvi pogube po ulici novac, daju ga u dobrotvorne svrhe, prolumpaju, ili što već čine s njim. Još mi je čudnije što skoro pa svi imaju kredite, stare automobile, bračni drug ili družica u pravilu ne zarađuju ništa ili malo, tako da su usprkos  15, 20, 25, i više tisuća kuna neto, koje na kraju mjeseca trpaju u džepove, naši politikanti ustvari siromašni poput crkvenih miševa.

Mnogi se od njih kunu kako su ipak socijalno osjetljivi, pa tako politički vođa umirovljenika usprkos tri četiri izvora prihoda, od kojih je samo saborska plaća u visini deset  radničkih mirovina, zna kako je živjeti s dvije tisuće kuna mjesečno, i on naravno čini sve, tako barem govori, da bi olakšao muke umirovljenicima s dvije tisuće kuna mirovine i razumije ih potpuno. To vam je kao da sit zna kako je bit gladan. Da ja znam što su porođajni, a muškarci općenito što  su menstrualni bolovi. Stoga poruka nekim ljudima u politici, lažite narod, ali nas nemojte praviti blesavima. Ili ipak to jesmo, čim vas godinama iste biramo?

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac