Svaki nadolazeći izbori mi se pomalo gade. Ne izbori sami, kao izbori (birati treba), nego retorika predizbornih kampanja koje vode političari,njihove stranke i sljedbenici.
Ja sam od one stare garde koju se ne može varati. Unatoč današnjoj tehnologiji, društvenim mrežama, lažnim predstavljanjima (lažnim profilima), svatko od nas za sobom ostavlja svoj DNK, bilo u riječi ili slici.
Tako je i danas. Ostalo nam je još manje od dva mjeseca do novih izbora, a „borba“ za vlast se zahuktala. Htio ne htio kao građanin moram primijetiti da je sve uobičajeno prljavo počelo.
Ja razumijem da oni koji su na vlasti žele tamo i ostati, te da oni koji žele vlast neće samo tako lako odustati. To nam je svima jasno. Ali postoji način i način.
Ovo što se počelo dešavati u našem gradu vrijeđa svakog imalo savjesnog i poštenog građanina od kojih ovi na vlasti žive i ovih koji bi da na račun građana žive. Linija razgraničenja je jako tanka. Jedno su obećanja, politički trikovi, a drugo su (pokušaji) manipulacije s nadama od kojih žive ili će živjeti.
Posljednjih dvije godine, kao predstavnik medija pratio sam svaku sjednicu Gradskog vijeća. Nisam je propuštao niti u danima kada sam bio bolestan. Smatram da je to moja novinarska dužnost.
Na tim sjednicama naslušao sam se svega. Ponekad nisam mogao vjerovati u ono što čujem,ali slagao sam se s jednom činjenicom. Sjednica Gradskog vijeća je mjesto obračuna političkih neistomišljenika. Mjesto na kojem jedni drugima trebaju reći (argumentirano) svoje mišljenje i tražiti, na postavljeno pitanje odgovor.
Novinarima je obično najdraži „Aktualni sat“, na kojem Vijećnici imaju na raspolaganju '45 minuta da postavljaju pitanja onima na vlasti. Naravno, da tu ima manipulacija. Na popis se upisuju vijećnici i redovito je prvih nekoliko onih iz vladajuće garniture koji postavljaju pitanja poput „Kada će se u našem naselju pokrpati tri rupe na asfaltu“? Tada pročelnik to obrazlaže u sljedeće tri minute kao da se radi o nuklearnoj fizici. Ali to je dozvoljena politička igrica. Naravno, do kraja „Aktualnog sata“, za oporbu ostane još pokoja minuta (da ne bi bilo da oni nisu sudjelovali), obično je to trenutak kada malo „zaiskri“, a nakon isteka '45 minuta predsjednik Vijeća objavljuje da je vrijeme isteklo te da se prelazi na drugu točku. Nakon te objave još malo iskri i to je to.
Svatko na svoj način koristi trenutak da „utakmicu“ drži pod kontrolom. Što se izbori više primiču to je kontrola stroža. Ali to je demokracija za koju smo se borili, te pravila koje je netko napisao. Sve je samo u načinu interpretacije.
Ono što je ružno u ovoj cijeloj političkoj harangi koja se provodi je količina i način „pljuvanja“. Nikada nisam priznavao onu izreku da „u politici nema ljubavi“. To bi značilo da trebamo (ponovo) zaratiti, da bi političari bili sretni i zadovoljni.
Kao novinar i odgovorni urednik portala imam svoje pravilo. Predizbornu kampanju ću pratiti samo onoliko koliko je potrebno da se građani informiraju. Na tiskovne konferencije političkih stranaka ne odlazim, a ruku na srce, oni znaju da ja neću pisati ono što oni žele pročitati, pa valjda iz straha od toga me niti ne zovu, a najčešće se pozivaju na onu staru izreku primitivaca „Ako nisi s nama, onda si protiv nas“. Da „gospodo“ u pravu ste. Ja sam protiv vas. I bit ću protiv vas sve dok slušam i čitam u medijima vaše istupe u kojem ste NAŠ GRAD STAVILI NA STUP SRAMA izgubivši kompas ukusa dobrog ponašanja. Onoga trenutka kada ste zaboravili na kućni odgoj kojim su vas odgajali vaši roditelji da bi vam priskrbili ono što danas imate. Upravo od toga trenutka mi se sve pomalo gadi.
Sve vaše istupe opstanka na vlasti ili dobivanja vlasti mogu tolerirati sve dok jedni drugima ne vrijeđate roditelje, obitelj i sve dok ne PONIŽAVATE NAŠ GRAD.
Tim činom vi ponižavate nas građane, vaše birače, jer grad to smo mi, građani. Koliko god vi bili u uvjerenju da se cijeli svijet vrti samo oko vas, VI „gospodo“ ste samo jedni mali beznačajni pijuni u rukama ljudi čije interese zastupate i branite.
Okrenite se malo oko sebe i vi na vlasti i vi koji tako grčevito želite vlast. Pogledajte svojoj djeci u oči (oni žive vaše ambicije), popričajte s nekim susjedom do čijeg vam je mišljenja stalo. Stanite na loptu i ponašajte se ljudski. Ostati bez vlasti ili ne doći na vlast nije kraj svijeta. Ali imajte malo dostojanstva ovih 60 dana i ne stavljajte naš UMAG u usta da bi po njemu pljuvali. Vašim „pljuvanjem“ vi pljujete po nama, građanima od kojih živite ili od kojih želite da živite. U ovom gradu ima više onih koji ne spadaju u onu kategoriju „Ako nisi s nama onda si protiv nas“, nego onih VAŠIH. A izbore vam ne nose oni VAŠI nego mi koji u zadnji tren zaokružujemo nečije ime na listiću. Prema tome GOSPODO DRAGA, dođite malo k sebi, ne slušajte ono što želite čuti, poslušajte glas razuma i ne vrijeđajte ponos i inteligenciju onih od kojih želite glasove.
Ovaj grad je postojao i prije nas a postojaće i poslije nas, ali ono što je ružno izrečeno i zapisano jednoga će dana čitati generacije koje će se možda upitati: „Kakvi su to barbari živjeli u ovom gradu“, a ja „gospodo“ nisam barbar, nije barbar niti moj susjed, prijatelj, moj sugrađanin“. Vi nas vašim ponašanjem i svojim bolesnim ambicijama svrstavate u tu kategoriju. S toga molim vas, ne stavljajte Umag u usta ako o njemu želite govoriti negativno. Ovo je moj i naš grad. Mi drugoga grada nemamo, A želim jednoga dana, da moji unuci i praunuci, čitaju kako smo živjeli u jednom lijepom gradu uljuđenih ljudi i lijepih manira.
Umag nije grad barbara. Umag je grad ljudi s kojima živim i koje volim. Možda zato tako razmišljam što ne želim vlast. Ali na vlast se ne dolazi s mržnjom. Vlast se stječe ljubavlju prema svom gradu i njegovim građanima.
Franjo Sabo