Nešto ranija utakmica od uobičajenog termina koji igraju rukometaši odigrat će se u nedjelju u Umagu. Gosti MRK Umaga je momčad RK Varaždin 1930.
Varaždinci koji su deklarirani kao favoriti prvenstva Premier lige to do sada nisu dokazali. Šesto mjesto i "samo" 15 bodova govori nam da su na izgled negdje zakazali, ali s druge strane gledano, oni su samo šest bodova niže od drugoplasirane ekipe Umaga koja drži drugo mjesto.
Umažani su u prošlom kolu lošom igrom u Rijeci protiv Zameta prepustili prvu poziciju Dubravi. Tako loše ne bi smjeli igrati u nedjelju. U Rijeci ništa nije klapalo. Treneri su učinili sve da ekipu ustabile. Česte rotacije, izmjene, zamjene. Sve to nije pomoglo. Skor jednog Valentina Ravnića 0/7, za one koji nisu bili na utakmici izgleda očajno, ali takva je bila i njegova igra. Nervozan, nezainteresiran i neodgovoran.
Ništa bolji nije bio niti Tomislav Severec koji je (na kraju) bio najbolji strijelac u redovima Umažana (7 golova). Ali igrom i odnosom prema igra ispod svog nivoa. Njih dvojica su ponajbolji umaški igrači. To znaju i treneri protivničkih momčadi. Njih dvojica su i reprezentativci te igrači visokog potencijala za kojima je jagma već počela. Iako imaju tek po 19 godina i na plećima nose teret da se od njih očekuje više nego od ostalih, oni s tim moraju živjeti, žele li napraviti karijeru koju im mnogi predviđaju.
Protiv Zameta ih nije išlo. Ali bez obzira na njihove godine, mladost i dozu neiskustva, oni su u fokusu i pod povečalom. Oni trebaju biti dovoljno zreli i odgovorni da sami sebe znaju korigirati u igri. Ispravljati sami svoje greške bez intervencije trenera, kojeg ruku na srce na ovoj utakmici kao i da nisu ćuli ili slušali.Oni su dio jedne momčadi koja igra za njih i njihovu buduću slavu. S toga oni moraju biti dovoljno zreli i samosvijesni da je rukomet ekipni sport te da svaka karika u lancu mora biti čvrsta, u protivnom lanac puca.
Svijetle točke ekipe su bili Vlado Matanović ispred svih. Momak koji se bacao na glavu, dobivao žestoke batine ali i zabijao. U obrani, najmanje golova palo je s njegove pozicije. Drugi je svakako Ivan Sever koji se, kao i obično, lavovski borio, ali podrška njegovih suigrača u obrani je potpuno izostala- I na kraju treba spomenuti Dina Slavića koji je probranio u drugom dijelu (prvo poluvrijeme "samo" 3 obrane) i da nije bilo njega Umažani bi se vratili kući s dvocifrenim minusom.
Tijekom tjedna trener Boris Lisica imao je mnogo toga da prigovori svojim igračima. Prvenstveno na neozbiljan početni pristup utakmici, nerezonskim šutevima ali i indolentnost mnogih igrača za koje kao da je prvenstvo već završeno.
Umažanima teoretski treba iz dvije utakmice samo jedan bod da bi igrali ligu za prvaka. Pred njima je pored večerašnje utakmice protiv Varaždina 1930 još i utakmica posljednjeg kola protiv Poreča u Poreču.
Varaždin ne može u borbu za prvaka. Ima "samo" 15 bodova i upravo je ovoga tjedna došlo do smjene trenera na klupi Varaždinaca. Dosadašnjeg trenera Vladimira Vujovića zamijenio je Željko Čagalj, bivši trener Zameta, Crikvenice i Ribole Kaštela. Iskusnog rukometnog vuka koji će svakako pogledati nekoliko DVD-a utakmica Umaga i znati procijeniti i ocijeniti kako postaviti igru i eventualno iznenaditi Umažane.
Pobjedom Umag zadržava visoku drugu poziciju, ali može se ponovo vratiti i na prvu. Naime, prvak Dubrava gostuje Rudarai, a Rudari mogu biti vrlo neugodan protivnik ,elipa koju nose njeni fanatični navijači koji redovito ispune dvoranu. S toga sve su opcije otvorene, ali ono što je najbitnije, Umažani se moraju vratiti u igru i igrati onako kako su igrali prije Zameta i što je još bitnije, slušati i izvršavati savjete i naredbe trenera Lisice i njegova pomoćnika Brune Marosa. Tek tada će ovosezonska umaška rukometna bajka imati svoj potpuni smisao.
Franjo Sabo