PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Djeca znaju sve

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-04-02 10:39:50

„ Znaš ono što si pisao nedavno nije u opće u redu, ja kao prvo nisam nikakva alapača, ja samo dobro slušam i još bolje pamtim, a pošto sam ja nesebična osoba, ja svoja zapažanja podijelim sa svojim kolegicama, a ako one od toga naprave trač ja za to nisam kriva i zato te molim da mi se skineš više, napiši još nešto o meni pa ću te tužiti za nanošenje duševnih boli, ne znaš ti kako je to kada se prepoznaš u tvojim kolumnama, pa tko si ti kretenčino jedna, što si ti umišljaš da si neki veliki pisac, odjebi frajeru“.

Pogledao sam u ogledalo i vidio ispred sebe bljedoliku, ćelavu, debelu spodobu koja stoji otvorenih usta i ne može vjerovati što je čula. Sve se to zbivalo jučer u lokalnom marketu. Gospođa imenom Micika (valjda joj je to ime ili nadimak, vrag će ga znati) očitala mi je lijepu bukvicu i ne sačekavši da i ja iznesem svoju obranu, na koju i po Ustavu i Zakonu imam pravo, okrenula se i marševskim korakom otišla na blagajnu. Bila je izrazito uzrujana, još sam je čuo kako blagajnici nešto priča o meni ali nisam sve razumio. Spominjala je neki nedostatak ljubavi iz djetinjstva i moj problem sa „mojim malim“ koji se kao ne diže više pa sada to nadoknađujem pisanjem i opanjkavanjem žena i da je ona o tome čitala na fejsu.

Jedna trgovkinja mojih godina prilazila mi je u susret riječima „očita ti Micika lijepu bukvicu, stvarno nije u redu da pišeš o ženama iz tvog kvarta, pa nađi neke svoje trebe iz nekog drugog grada koje mi ne poznajemo. Da si o meni tako pisao i ja bi se naljutila i da ti nije palo na pamet i da me spomeneš a pogotovo ono što smo radili prije 35 godina“.

Gledao sam ju blijedo, jebate ako danas iz ovog marketa izvučem živu glavu zaklinjem se da moja noga nikada više neće kročiti u njega. „Nebih nikada povjerovala da ti možeš imati problema „s malim“, na mom spisku si ocijenjen s pet zvjezdica“.
Gledao sam ju blijedo. Grozničavo sam se pokušao sjetiti kada sam s njom imao „bliske susrete“, nikako mi nije dolazilo i tada sam napravio kobnu grešku.

„Oprosti, ali ja te se ne sjećam, kada smo ti i ja radili ono“? Bijesno me pogledala. „Impotentna pederčino, sada se ne sjećaš, a sjećaš li se ti kada si me zaveo mladu i maloljetnu, još skoro nevinu i poševio me u onom tvom Fiatu, jedva sam imala 18, a ja sam te tako voljela. Da bi bila blizu tebe hodala sam s tvojim bratićem koji je radio s tobom u istom hotelu. Trpjela sam tog tipa samo da bi te napravila ljubomornim, na kraju sam zatrudnjela i morala sam se udati za njega“.

Sada tek ništa nisam shvaćao. Njen ispad izazvao je veće zanimanje kupaca nego Micikin napad. U trgovinu su ušli i oni lokalni pijanci koji po cijeli dan ispijaju pivo pred marketom. Tema je očito bila zanimljiva, ipak sex je u pitanju.
„Izvini, ali očigledno je došlo do nesporazuma. Ti si očito nešto pobrkala. Ja kao prvo nikada nisam imao Fiata, a kao drugo, u tom hotelu ja nikada nisam radio, i niti jedan moj bratić nikada nije radio sa mnom u hotelu, pa ja niti nemam bratića ovdje svi su oni 500 km daleko, daj malo razmisli, sigurno si me zamijenila s nekim“.

Sada je ona ostala zbunjena, počela je crveniti, čelo joj se oznojilo, počela je mucati.
„Izvini, a ja sam sve ove godine bila uvjerena da si to ti, oprosti molim te“. Bila je postiđena. Iz društva lokalnih alkosa čulo se negodovanje. Tražili su akciju.
„I da znaš, ja nisam nikakav impotentni peder, ja nemam problema sa „malim“, uglavnom nemam, ja imam problema s ovakvim ženama kao što si ti i ona alapača Micika koje me napadate ni krivog ni dužnog“.
Otrčala je u skladište u suzama. Publika je bila još na okupu. Mlada zgodna blagajnica bujnih grudi upravo mi je otkucavala kupljeno. „Želite li još nešto“? „Da, dajte mi molim vas tri kutije kondoma, ma ne, dajte mi pet kutija, uskoro će vikend“. Pogledao sam je u oči. Lagano se zacrvenila. Osjećao sam da sam ponovo onaj JA. „Imate li samo obične ili one s raznim okusima“? E sada sam ga malo pretjerao. „Sljedeći molim“. Ljutito me pogledala. Pretpostavljam da se nakon ovoga sjetila onog svog šonje kod kuće koji je sigurno bio od mene mlađi 20 godina.

Bio sam ponosan na sebe, ovu rolu sam odigrao super, od gubitnika, do heroja kratak je put.
Na izlazu iz marketa sreo sam jednog poznanika iz mladosti. Srdačno smo se pozdravili. „Ej ćao bratić, kako si, žurim po ženu upravo joj završava smjena“. Tada sam se sjetio, pa tih godina fora nam je bila da svatko svakoga zove bratić. Ubrzao sam korak. Definitivno u ovaj market više ne ulazim.

Putem do kuće sreo sam neke klince iz susjedstva. Izvadio sam kutije s kondomima, „klinci, ove balone napunite vodom, tu na kraju zavežite, popnite se na balkon i kada vidite nekoga tko vam se ne sviđa samo mu bacite na glavu, ovo se zove „vodena bomba“. I da nikome niste rekli tko vam je ovo dao. Bili su oduševljeni. Bilo mi je drago, ipak su oni još premladi da znaju da sam im u ruke dao moćno oružje za uništavanje. Otrčali su veselo. Čuo sam kako zovu još jednog da im se pridruži. „Ejjj, dođiiii, dao nam je susjed kurtone pa ćemo ih napuniti vodom i gađati babe“.
Nisam mogao vjerovati, pa oni znaju što je to, samo sam odmahnuo rukom i rekao sam sebi u bradu, DJECA ZNAJU SVE.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac