PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Predmračni ugovor

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2017-04-19 09:03:26

Već gotovo godinu dana s majstorima imam jedan poseban prisni odnos. Većinom su to vrijedni i čestiti ljudi koji se svakodnevno rintajući bore za koricu kruha. Raznih su oni profila, ali gotovo svi imaju identičnu priču. Očito je da ih je taj ŠUP (Škola učenika u privredi) pripremio osim za majstorske poslove i za poslove psihologa (to je onaj prodavač magle koji vam uzima novce slušajući vašu muku).

Zapravo kada malo bolje razmislim, ja sam na kraju taj psiholog, samo za razliku od onog jebivjetra koji uzima novce, ja dajem novce.

Bauštela vam je jedno specifično mjesto. Tu se sjati mnoštvo majstora i "majstora" svih profila. Kod ugovaranja posla odmah im objasnim da ja nisam ovca za šišanje i ako hoće raditi moraju biti revni, precizni i pošteni u izračunu vrijednosti radova, pošto ja znam cjenik pojedinih poslova.

Naravno, mi se brzo dogovorimo. Neki od njih me toliko nahvale da oni znaju mene. Da sam ja jedan častan i pošten čovjek koji nikada nikoga ne bi zajefrknuo. U početku mi je to jako imponiralo. Moj ego je rastao u nebo. Danas, nakon godinu dana bauštele, to mi je prvi znak za uzbunu.

Obično iza te hvale valja se zajeb neviđenih razmjera.Prvi dan na baušteli pojavi ih se malo manje nego Rusa pri osvajanju Berlina 45. godine. Drugi dan se "malo" prepolove, treći dođe samo jedan, a onda nekoliko dana niti jedan.Naravno, na tel. pozive niti ne odgovaraju,a onda nakon stotog poziva javi se šef tihim glasom i objašnjava mi da se nalazi na hitnoj i da upravo prima transfuziju pošto su se svi otrovali hranom u nekoj lokalnoj birtiji na marendi.

Bio sam jako ljut na tog birtaša. Pa jbt. otrovati toliko ljudi, a o toj birtiji se pričaju hvalospjevi o kvaliteti, koja je uz povoljnu cijenu, uvijek prepuna bauštelaca. Vračajući se kući naletim na jednog od njegovih radnika koji je vozio ženu na neku kontrolu, a kojega poznajem od ranije. Bio sam toliko sretan da mi je došlo da ga izljubim od sreće. Rekoh hvala Bogu, jedan je ostao zdrav. Vidio čovjek koliko mu se radujem pa se i on sažalio na mene i ispričao mi je da šef laže, da su svi na tri druge bauštele, te da ih stišću rokovi, a ja da sam im i onako usput. Reče: - Mali posao, dobra lova, kod tebe smo gotovi za dva, tri mjeseca.
Samo što me šlog nije strefio.

Kod kuće sam ovoj mojoj, sav nervozan, ispričao što mi se dešava na baušteli, a ona je mrtva hladna odgovorila: - Svaka priča ima dvije strane. Pa možda je i istina da su se dečki otrovali. Budi i ti malo tolerantan.

Tada mi je došlo i nju da pošaljem na traumatologiju da i ona primi infuziju. Ja znam da je ona slaba na majstore. Muvaju se oni meni po kući nešto često. Jesenas zateknem majstora za centralno grijanje. Kaže priprema peć za zimu. Pa što ju on ima pripremati. Ne ide peć na Olimpijske igre da joj trebaju pripreme. Onda i onaj vodoinstalater. I on mi se često muva po kući. Kaže mijenja gumice. Pa nisi ti vulkanizer.

Da se razumijemo. Nisam ja ljubomoran na njih, nego popiše mi svu rakiju iz kuće, a onda kada ja trebam staviti neki oblog na bolno mjesto u stomaku, ova moja kaže: NEMA. Kako nema. Popio majstor. Uz to me je nazvala i cicijom zbog rakije. A kaže da je i onaj majstor Huso rekao da sam cicija kada treba platiti i da ja u opće ne razumijem ljude da i oni imaju svoju muku.

A priča s Husom ide ovako. Radili mi obračun njegovih radova. Izračunali avanse koje je podizao. Kad na obračunu on meni duguje tisuću eura. Rekoh dobro. to je to. Kaže on meni, nije. Bilo je tu još dodatnih radova koji nisu ugovoreni,a odrađeni su. Kada ih je počeo zbrajati, na čelu mi je iskočila ona žila. Oznojio sam se kao miš. Jebala ga općina, ide ga ta matematika, pomislih. Na kraju, dodatni radovi koštali su tisuću sto eura. Kaže on meni, galantno. - Ovih sto eura ti je popust na to što si pošten čovjek. Zatvori on bilježnicu, rukuje se s ovom mojom i ode. Ja otvorenih usta gledam za njim, a ova moja samo je nadodala: - Vidiš kako je pošten čovjek i kako te cijeni. Tada je drugi puta izbjegla traumatologiju.

Husu sam sreo nakon par dana i reče mi kako je zahvaljujući meni uspio platiti odvjetnika za svoga sina koji je imao spor s trećom ženom oko diobe zajedničko stečene imovine i da me poziva na svadbu. Sin mu se ženi četvrti puta, a tek mu je 28. Rekoh mu: - Ovaj puta budi pametan i neka sin napravi predbračni ugovor da ti je ne moram plaćati odvjetnika kada se bude i s ovom rastajao. Samo me je čudno pogledao. - Jesi li i ti pravio predbračni ugovor s onom svojom?

Htjedoh mu reći da smo se mi ženili iz ljubavi, te da niti jedno nismo imali imovine, osim ona što je imala Singericu, a ja polovni auto i još nešto nekretnina i pokretnina koje je ova moja inzistirala da prodam, jerbo da je sve to starudija.

Danas gledan svoj dom. U njemu je (skoro) sve novo. Nema ničega iz dana moje mladosti, osim one jebene Singerice koja me bode u oči svakoga dana. A već sam davno rekao ovoj mojoj da ću joj kupiti novu Bagaticu. Onu pametnu, na struju s memorijom, displejom i onim ostalim pizdarijama. Ali ne, ne da ona svoju Singericu. Kada se naljuti, kaže: - Ova moja Singerica. A za sve ostalo kaže: - Ovo naše.

Uskoro je iza nas 35 godina braka. 35 godina ja gledan to zlo od Singerice u kući. Ova moja je najavila da bi mogla otići posjetiti mamu na nekoliko dana. Nešto si mislim. U to vrijeme mogla bi i Singerica "napustiti" kuću. Baš me briga, nema te kazne koju ja nisam otrpio od ove moje. Predbračnog ugovora ni tako nema, ostaje joj jedino da na kraju napravi PREDMRAČNI UGOVOR.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac