Davno sam prestao pratiti informativne emisije. Političke teme. Senzacionalističke objave vezane za politiku. No ne samo političke objave i pamflete. Ne čitam niti jedan "sumnjivi" članak koji bi me "navukao" da koknem jedan Normabel. Jednostavno imam previše godina da bi gubio vrijeme na ciljane spinove koji služe da raji skrenu pažnju s nečega bitnog, važnog i aktualnog.
Odavno sam u svojim kolumnama pisao o spin doktorima čiji je zadatak skretati pažnju s vrućih tema na potpuno beznačajne stvari. Upravo biti spin doktor je postalo traženo zanimanje da bi nas ti tipovi, nas i onako već glupe, još više zaglupili.
Upravo ovih dana državu "trese" vijest da će se u našem glavnom gradu mijenjati ime jednoga trga koji nosi ime Trg maršala Tita. Za nas ništa neobično niti čudno. Ja poznajem jednu Tinu koja se nekada zvala Asfaltina. Ime je dobila kada je u njeno selo "stigao" asfalt. Ona se upravo rodila, a tata se malo zanio. Znam ja i jednog Srbislava koji se '91 prekrstio u Hrvoja. Pa što? Čovjek sada tamo gdje živi, živi komotnije. S toga niti to mijenjanje imena trga ne treba shvaćati tragično.
Danas smo već zaboravili na Joki Bokija oko čije smjene se digla velika halabuka, a nova vijest je da će nam Slovenci "oteti" Savudrijsku valu (kako je mi zovemo) ili Piranski zaliv (kako ga zovu Slovenci). Zanimljivo je kako su odmah ovi Tvejski spin doktori nafatali nekoliko Salvorina te isprovocirali izjave tipa: "Ako treba, boričemo se za naše more i našu valu". Domoljubno, nema što. Ja koliko znam, a znam, ta vala je naša još od stoljeća sedmog kada Slovenaca nije bilo niti u jajcima. Sve si nešto mislim da je njih izmislio upravo svrgnuti Joki Boki.
Nafatali su ovi Tevejski Spin maheri i par Slovenaca. Mujota i njegovu ženu te im uturili zastavu u ruke da njome mašu i kliču "Tukaj je Slovenija". Sve je dobro dok se ratoborne strane ne sretnu negdje pa uz par toplih piva, ne zarate. Bila bi to katastrofa nesagledivih razmjera.
Reći će oni pametniji i razboritiji: "Svaka budala svoju radost ima".
Taj zaliv ili vala, kako god, nikome nije bitan (ili bitna). Slovenci imaju oduvijek nesmetan prolaz ma otvoreno more. I jedni i drugi ribari love nesmetano ribu gdje ih je volja. Obije države su članice EU, NATO i čega sve ne. Uskoro će i Hrvatska u Šengen, pa će se i tim činom ukinuti i formalno-pravno granice. Mi ćemo i dalje u kurvanje u Portorož, a Mojca će i dalje redovito dolaziti u "posjet" čuvaru plaže u ljetnom periodu.S toga, čemu ta silna halabuka?
Od svega bi dobro mogao profitirati moj prijatelj iz Savudrije Giulio, koji ima najveću kolekciju starog ratnog oružja i uniformi, u Istri. U koliko bi se upriličio neki "igrokaz", tada bi on mogao iznajmljivati svoju muzejsku kolekciju uniformi.
Ipak, nešto se bojim, dok mi gledamo vijesti i dnevnike, za to vrijeme huškači bi mogli dizati halabuku i tenzije, a njihovi jataci zamračiti koji milijun nečega. Svi oni će se kleti da su najveći domoljubi od stoljeća nekojeg. A dobro je poznato da najveći domoljubi na kraju najlošije prođu.
Dokazao je to i Joki Boki kojeg su uz fanfare "vješali", a sada ga pod okriljem noći skidaju. Dokaz je i najveći Slovenski domoljub Joško koji se kao lav borio da dokaže da je mjesto na kojem živi upravo njegova omiljena domovina Slovenija Pa je i patentirao slogan: "TUKAJ JE SLOVENIJA". No njegovi su ga se odrekli kao i ovi naši Jokija Bokija.
I što sada? Slovenci više nemaju Joška ali imaju trg Jokija Bokija. Mi sada i službeno imamo Joška (koji nas neće), a uzeli su nam Jožu. S toga predlažem da u cilju tradicionalne miroljubivosti i ljubavi prema Slovenkama napravimo zamjenu. MIJENJAM JOŠKA ZA JOŽU.
Franjo Sabo