Kad me netko pita da mu se za bilo što potpišem, nije da to baš volim. Imam prema tome neki strah, antipatiju, ili medicinskim rječnikom rečeno, alergiju. Kako i ne bi kada sam pred nekih desetak godina potpisao jednom znancu neke papire, koji su me kasnije stajali tisuću kuna mjesečno jedno duže vrijeme. Olako sam to potpisao i bio jamac. To vam je ono što su nekada žirantom zvali. Ostao je čovjek, kojemu sam jamčio za kredit, bez posla, prihoda i što mi je preostalo nego da kao jamac, vratim ostali dio kredita.
Od onda me teško nagovoriti da potpišem bilo što. Tresem se, hvata me panika, oblijeva me znoj. Zato sam ostao iznenađen i prestrašen kad me susjed nedavno nagovarao da mu se potpišem na nešto, za što sam mislio da je neki formular.
Prva moja bila je neka jamstvo zaboravi. «Ma kakvo te jamstvo spopalo, tko je lud da danas traži i diže kredite, pročitao sam na ovom portalu da Labinu ima dva komunalna redara, mada nemam ništa protiv njih, mislim da treba i pauk, pogotovu za vrijeme turističke sezone, a eto ona nam se približila, te stoga razmišljam o pisanju peticije da se nabavi, jer će jedino on napraviti zauvijek reda»» objašnjavao mi je susjed. Inače je cicija što se parkiranja tiče, pa pred zgradom samo što ne mjeri da razmak između označenog parkirnog mjesta, s obje strane automobila bude u centimetar isti.
Kako da mu kažem ne?, susjedi su vam ipak najbliži. Treba uvijek biti dobar s njima. Najbliži su kada nešto zatreba, viđamo ih i susrećemo svakodnevno, to nije slučaj čak ni s rodbinom. Kako da mu kažem ne? Taj njegov prijedlog o peticiji podsjetio me na jedan kafe-bar u naselju Kature, koji je danas zatvoren, a nosio je ime Peticija.
Velika stambena zgrada sa šest katova, u prizemlju poslovni prostori. U jednom od njih nalazio se i bar. Promjenom vlasnika, kojemu su stanari redovito donosili peticije i žalili se radi buke, novi je vlasnik došao na ideju da promijeni ime bara i nazove ga Peticija, zamišljeno učinjeno i moram priznati da je to bilo originalno ime. Nakon toga peticija više nije bilo, buka nikome (ako ju je i bilo) smetala nije. Kako da vam netko kaže, potpiši peticiju protiv Peticije, ne bi vam to logički zvučalo i mislili bi da vas taj netko zadirkuje.
Po mom susjedu ispada da je u Labinu najveći problem parkiranje. No slažem se da nam treba netko, tko će u sve to skupa uvesti reda. Bio sam nedavno na pulskoj tržnici i parkirao automobil (krivo naravno) kako bi kupio na jednom od tamošnjih štandova, kapu sa znakom nogometnog kluba Barcelone, za jedno dijete koje je veliki navijač kluba a slavilo je rođendan. Bila je to najskuplja kapa koju sam u životu kupio. Nakon što sam našao i platio kapu, za što mi je trebalo najviše dvadesetak minuta, vraćajući se ka automobilu, nije ga više bilo.
Kad brže ne znam, ali znam da mi ga je digao pauk. Treba uvesti reda, ne mogu se automobili ostavljati posvuda, po nekoliko sati da bi mi po kafićima sjedili i pričali. Ispričao sam mom susjedu tu anegdotu, i tvrdio da su Labinu sasvim dovoljna i dva prometna redara. Sumnjičavo je vrtio glavom, no na kraju je i sam priznao da bi peticija za pauk bila glupa stvar i počeo me uvjeravati da se samo šalio. U svakom slučaju neka je redarima sretno, a mi da više pazimo kako i gdje parkiramo.
Izvor: http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=8450