Kada je Ana Rajić kretala put Katra svima nam je to bilo jako simpatično. Bili smo jako ponosni na nju. Jedina igračica iz hrvatske dobila je tu čast da zaigra u finišu katarskog prvenstva (dvije utakmice) te da nastupi u prestižnom Cup of Qatar.Malo smo znali o ženskom rukometu koji se igra tek od nedavno u zemlji pjeska i nafte. Ruku na srce, reprezentacija Katra bila je na pripremama u Umagu ali njihove treninge nije bilo moguće gledati. Tek dvije prijateljske utakmice koje su odigrale.
Sve je to bilo malo neobično za nas. Posebna sportska odjeća, marame na glavi, ali bilo nam je jasno. To je njihov stil života i njihovi strogi običaji. Bile su nam naprosto simpatične. Imaju poseban način kretanja u napad. Radi se o jednom pokliču koji je neupućene zbunjivao, ali i to je dio folklora njihove igre. Fascinirala nas je ta disciplina u radu i ponašanju. Njihova pratnja je imala sve u svojim rukama. Improvizaciji tu nije bilo mjesta. Naravno, puno više saznati čemo od Rajićke kada se vrati kući. Sada se posvetimo malo današnjoj utakmici finala Cup of Qatar.
Aninoj ekipi Al Wakra rijetki su davali neke šanse. Al Saad suparnik u finalu bio je označen kao apsolutni favorit. To nam je priznala i Ana nakon polufinala kada su pobijedile ekipu Al Qatar, ali je i dodala; "danas smo odigrale fantastično, protivnik u finalu El Saad je jedna odlična momčad, cure su u prvenstvu od njih gubile s dosta golova razlike, ali nikada se ne zna lopta je okrugla".I upravo to se i desilo. Lopta je stvarno okrugla. Ana je ponovo bila najbolji strijelac, zabila je preko 15 golova (a tko bi ih i stigao prebrojiti), a to je bilo dovoljno da nakon odigrane '60 minute, kada je rezultat bio izjednačen odigraju fantastično produžetke. Nakon sirene djevojke Aninog Al Wakra pojure jedna drugoj u zagrljaj.
Ova ekipa u prvenstvu bila je posljednja. Djevojke Al Wakra nikako nisu imale sreće da pobijede.Uvijek je nedostajalo ono malo. I tada se otvorilo u Kup-u.Veliki je doprinos Ane Rajić. Kako reče nakon utakmice "Jako sam umorna ali osjećam se kao narodni heroj, svi me traže izjave, mediji me zovu, prijatelji, kolegice iz svijeta rukometa, uh lijepo je to".
Ova tri tjedna Ana Rajić pamtit će cijeloga života. Svaki puta kada pogleda zlatnu medalju koju je osvojila u toj dalekoj zemlji, što bude starija više će joj značiti. Mama Milena i otac Dragan mogu biti jako ponosni na Anu. Ne samo što su Ani usadili manire prave dame, naučili su je još nečemu važnijem. Da nikada ne treba bježati od izazova, pogotovo u sportu koji toliko voliš, a Rajićka stvarno voli rukomet.
Čestitamo Ani na ovoj zlatnoj medalji koja ima dvostruki sjaj.