Današnja su vremena prilično teška, ne možda toliko materijalno, koliko duhovno. Vremena kad ljudi nestaju, nose neke proklete oklope i broje novac. „Ljudi“ koji čine zlo ostalim ljudima…koji im žele zlo…koji o drugim ljudima…zlo govore, pišu, šire laži, izmišljaju…naudili bi…jer se samo zovu ljudima…a u biti su živi oklopi…i kreature….
I da - broje samo novac, njemu robuju, namještaju si položaje, tlače poštene radnike, kradu od poštenog naroda….žive za neke jebene vile, bazene, grdosije od đipova, garderobu od marke, bankovne račune…neke čizme ili cipele od par tisuća kuna….to im valjda pričinjava zadovoljstvo…valjda u tim jebenim čizmama i spavaju, jebu se….jer što je ljubav i ne znaju…kod njih se sve svodi na novac, pohlepu i pohotu…
Dišu ti takozvani ljudi kojima je koža na licu…..debljine đona zimske cipele….dišu ,a nisu živi, bez srca su, bez duše, bez osjećaja, bez ljubavi……. Ima ih sve više, gdje je tome kraj??
A onda ipak tu i tamo sretnem one druge...pa kažem, majku mu, ipak ima ljudi ...drži se njih,"golih" odbaci one s oklopima. Drži se sunca i topline, bježi glavom bez obzira od hladnoće i zime, ali ne one meteorološke već ljudske...
Stoga nije pametnom čovjeku, čudno il` nejasno, što danas skoro svako treće domaćinstvo ima psa, mačku ili nekog drugog kućnog ljubimca. Istinita je poslovica koju neki često izgovaraju, „što više upoznajem ljude, to više volim životinje“, jer one ne znaju što je zlo, pohota, pohlepa, krađa, materijalno ludilo, ne znaju nauditi, ostaviti čovjeka u nevolji, nisu neprijatelji, ne podmeću i lažu, ne varaju ni kradu….to su ljudske osobine.
Zato kad nekome kažemo da je životinja, te smo ga time željeli uvrijediti, taj neka zna da mu je to najveći kompliment kojega je mogao čuti.
Izvor: http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=8556