Da, naslov bezobrazan, pa makar i s točkicama u nastavku, ali mi je zaista više pu k…, ustaša, četnika, domoljuba, rodoljuba, partizana,malih i Velikih Hrvata, puna mi je kapa svastika, kukastih križeva, petokraka, puna šubara USKOK-a, POSKOK-a, Udbe, lustracija i sličnih stanja, sranja i situacija.
Mislim skromno, ali iskreno i pošteno, da je tako i kod većine patnika u ovoj našoj državi, Hrvatska zvanoj.
Samo o tim i takvim stvarima se govori, piše, proizvode se televizijske emisije. Svi u zemlji znaju kako se potpredsjednik Sabora zove, znaju tko je tamo neka Mrak Taritaš, znaju da je Čobanković osuđivan za mažnjavanje love, i da je kao kaznu nešto mjeseci gulio krumpir. Isto tako znaju da se za jedan neplaćen račun nad narodom vrši teror ovrhama, deložacijama, da ih se zbog duga od par tisuća kuna, izbacuje iz kuća i stanova, dokle s druge strane, Marina Merzel, troši milijun kuna više no što je zaradila, (nema što, sposobna žena), i svima nama otvoreno pljuje u lice.
Svi isto tako znaju, ako nekome ili nekima ne izlaziš iz šupka, nikad nećeš i ne možeš dobiti i malo bolji posao, ili točnije normalno plaćen, nego ti ostaje da crnčiš za tri milje kuna.
Svi sve znaju, a nitko ništa ne poduzima. Narod šuti, jer se valjda boji, a ovi drugi ne čine ništa, jer im tako paše i štima, čak dapače, potenciraju takve stvari, mila im je ona stara -`zavadi pa vladaj`. Ne priča se o stvarnim problemima, već o glupostima, povijesti i prapovijesti, i samo očekujem kad će glavna tema i problem u državi postati krapinski pračovjek.
Dokle autobusi svakodnevno s hrvatskih kolodvora razvoze mlade i pametne diljem Europe, u kojoj traže posla i kruha i koji su zauvijek izgubljeni, dokle nam dug, unutarnji, vanjski, svakodnevno raste, te se više u svijetu ne govori ona poslovica „dužan si ko` Grčka“ već se to promijenilo u `dužan si ko` Hrvatska`, nitko ni prstom ne mrda. Saborski zastupnici zagađuju medijski prostor, svojim budalaštinama, i za to primaju tridesetak tisuća kuna mjesečno, oni najslabije plaćeni 16, ali nitko ne nudi rješenja, nitko ne traži ekonomiste koji bi nekome pokazali program kako i kad iz krize.
Danonoćno slušamo tko je veći Hrvat a tko veći Jugoslaven, jugofil, komunjara, tko voli Hrvatsku a tko je ne voli.? Predsjednica paradira u uniformama po spomenicima i grobljima, premijer se diže valjda ujutro u deset, i valja gluposti, stvara si oko sebe štit podobnih, koji će glasati za njega da i nadalje ostane predsjednika takozvanih Socijaldemokrata, naravno ako ostane, te će sitne duše, koje tu i tamo provire iz njegovog šupka, za to obilato nagraditi. Tamo nekim poslićem u nekoj agenciji, ministarstvu ili izmišljenoj ustanovi. Izgleda da ih oboje za budućnost naroda baš i nije puno briga.
Treba priznati sve žrtve koje su dale svoje živote i doprinos za slobodu, domokraciju,za samostalnost, neovisnost, treba im se zahvaliti buketom cvijeća, zapaljenom svijećom i vijencem. Ali je licemjerstvo kad se ujedno čini sve da se njihovi potomci tjeraju po svijetu, trbuhom za kruhom. Prošlost je potrebna, budućnost je nužna. Jer ne živi se jučer, već se živi i stvara sutra. Stoga mi je prošlosti pu k….!