PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: Lice zla

Kolumna Dragan Purišić
2018-10-14 10:37:32

Godina za godinom, zlodjelo za zlodjelom. No, tek nedavno pojedini je tisak uveo linč posrnulih ljudi. Uz jezovite naslove, pokazuju nam, kako kažu, lice zla; fotografiju danas jednog, sutra drugog čovjeka. Zbog čega do sada to nitko nije činio?
  
Ukoliko je u redu da se nesretnik izloži, trebaju li nas komentarom ogromnoga fonta educirati kako se radi o nakazi, monstrumu? Razumnije bi bilo objaviti kako gledamo lice čovjeka koji je učinio to i to.
 
Je li u pitanju naklada ili naivna smjelost, kako god, tvrde da su otkrili lice zla. Lica čitatelja postaju sve manje vedra i širi se neraspoloženje koje lako prerasta u mržnju. Možda je zlo prevarilo, ne samo onoga s naslovnice, već vara one iza i one ispred nje.
 
Jako bi bilo dobro imati  pravi uvid u stanje stvari; kako i zašto se događaju neredi, a idealno, kada bi potencijalni počinitelji uspjeli razaznati što ili tko ih  navodi na zlodjela. Većina aktera teških nedjela bili su promatrači ili žrtve nasilja u obitelji. Da bi mogli razlikovati upravljaju li sami svojim postupcima ili ne, trebaju imati izgrađeno svoje ja, svijest o tomu tko su. Nezrelost samosvijesti glavni je uvjet da se padne u ruke zla. Od najranijega djetinjstva djecu valja osvješćivati, buditi i cijeniti njihovu osobnost. Kada se razviju s jakom spoznajom o sebi kao jedinki, jedinstvenoj osobi, neće tako lako postati oruđem zla.
 
Koliko smijemo osuđivati one koji nisu krivi za svoj odgoj?
 
Tužitelji se uvijek trude postići najveću moguću kaznu za one koje smatraju da su svjesno počinili zločin. Treba uvažiti mišljenja psihologa, ali i tu se lako pogriješi. Bez obzira na stanje i okolnosti, onaj tko zlo čini, nikada ne zna što čini. Iako nam je ta činjenica jasna, ne želimo ju prihvatiti.
 
 Ne postoji mjerna naprava kojim bi se mogla izmjeriti bol ljudi pogođenih zločinom, ali slično je i s najbližima počinitelja.
Čemu prikazivati lice onoga koji nije razvio svoje ja? Njemu to ne može nauditi dok je u košmaru zbog neželjenih posljedica, a jednoj i drugoj obitelji se time dublje zabija nož u srce.
 
Kada bi se naš brat, sin ili unuk našao na mjestu osuđenoga, kako bimo tada razmišljati?
 
Ne budimo dvolični. Ako smo za osudu prijetnji i izgradnju tolerantnoga ozračja, treba li poticati mržnju prema onima koji su svoju slabost pokazali kroz najgori mogući odabir?
Prošlost ne možemo promijeniti, ali ne sijmo mržnju! Lice zla nemoguće je vidjeti. Fraza Da se više nikada ne dogodi… utješna je, ali lažna nada. Kao želja i nastojanje, odlična je, ali kao pouka ili poduka?
 
Od kada je vijeka i svijeta, a to vrijedi i za ubuduće, zlo neće prestati uzimati svoj danak.
 
Što god se u društvu događalo, kakve god  u svijetu pojave nastale, dobar dio ljudi se ipak neće dati zbuniti jer u njima ostaje ono dobro, razumno, čovječno, božansko.

Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac