Ova južina me 'pere' već danima. Ma nisam vam ja neki meteoropata nego mislim da mi se sve pomalo skupilo. Do penzije još barem tjedan dana. U autu gore crvena svijetla kao da sam u diskoteci. Na brodu goriva taman za upaljač. Zalihe kave i cigareta na minimumu, a ova moja stisla novčanik ko junferica noge. Neda pa ne da. I kako onda čovjek da ne bude nervozan.
Kako me pere južina, tako su mi i snovi nekako čudni. U njima me po cijelu noć oblijeću neke golišave ženturače i pjevaju "money money money", a ja se po cijelu noć pipam oko džepova, oni prazni. Jedino što mogu uhvatiti k... (bož' me prosti).
Čim je svanulo, odmah sam ustao iz kreveta. Bilo je oko 10 sati. Rekoh ovoj mojoj da ću ja jutros u trgovinu po nabavku. Toga sam se trika sjetio sinoć razmišljajući što sam radio u mladosti kada nisam imao love (a nikada nisam imao love). Na tu bi fintu zeznuo mater i kusur zadržao za sebe. Ma znala je ona to, ali bile su to naše sitne igrice. Džeparac ne da, ali kusur prešuti. Oboje zadovoljni.
Ova moja me pomalo čudno pogledala kada sam joj rekao da ću ja u trgovinu. Dala mi je karticu uz napomenu "Ajd bogati kupi samo ono što sam ti napisala, barem jednom u životu". Pogled na spisak izazvao je u meni revolt tipa "Sve po spisku". Niti jedna stavka nije išla meni u korist.
- "A keš"?
- "Seljačino, tko još drži keš u kući"?
Jebemti ova moderna vremena. Kako da ju zavaljam preko kartice?
Prilično neraspoložen sam obavio kupovinu. Na izlasku me neki onako pomalo garavi nešto priupita. Malo sam ga pozornije pogledao. Imam ja dosta (garavijih) poznanika u gradu, ali njega nisam znao u koju 'lozu' smjestiti. Razumio sam samo boat, Italy, Austrija.
Naravno, pred našom trgovinom (kao i pred svakom) uvijek ima onih dežurnih pivopija koji su godinama boraveći tu postali poliglote. Oni su zapravo istureni punkt turističkih informacija za strance. Očeš' apartman, oni znaju tko ima. Domaće rakije? Na to pitanje svi u glas odgovaraju. Ma ti likovi su čudo.
- "To je neki izbjeglica i traži gliser da ga prebaci u Italiju, a onda vezu za Austriju pa dalje. Kaže da dobro plaća, a ti imaš gliser. Mogao bi ga ti frknuti do Italije".
Naravno, ti dečki imaju smisla i za biznis. To sam odavno znao. Pošto je ta trgovina nekada bila moja, a ispod prozora moje kancelarije su se oni i prije 25 godina sakupljali, načuo sam jednom razgovor između njih kako Slovenci plaćaju 25 tis. (ondašnjih) maraka za bubreg. Dečki su dva sata kovali planove kako ponuditi Slovencima bubrege. Čak su izračunali koliko je to boca piva i koliko bi godina imali za pivu.
Već sam vidio da se tu biznis zavrtio između njih. Samo im je trebao netko tko ima brod, a ja sam im naletio ko kec na jedanaest.
- "Ti nisi normalan. Ja da ih prebacujem u Italiju? Pa nisam ja švercer".
- "Nećeš ti, hoće netko drugi". Čuo sam opasku iza sebe.
Ljutito sam napustio ovaj skup razmišljajući kako je čovjek proziran.
Znači, oni su po meni primijetili da sam totalni kokuz što se para tiče. Čitao sam ja o tome. Tako se najlakše postaje diler i lopov. Nemaš love, a dečki te "uzmu" u mašinu. Nije da meni ne treba lova. Kojem penziću ne treba, a da nema npr. "povlaštenu mirovinu", ili "neki značajan vojni čin" koji je stekao agitirajući "za našu stvar" u inostranstvu, ili ako nije "pomagao" ovoj napaćenoj državi u pretvorbama?
Ljudi moji, nije da ja ne bih, ali ja imam slab motor na gliseru. Da bi ih ja "prebacio" do Italije trebalo bi mi dva mjeseca.
Putem sam "zapalio" jednu koju sam kupio mimo spiska i razmišljao. Da sam ih kojim slučajem "prebacio" do Italije. To je po glavi milja €. Onda do Austrije. E tu je već Europa i cijene skaču. U Austriji imam vezu, jednog rođaka koji ima austrijsko državljanstvo. Tu bi sve išlo lakše. Lova do krova.
Iz razmišljanja me prekide zvuk kočenja, - "Majmune matori, pazi kako prelaziš cestu".
Evo, skoro sam izginuo, bogat.
Brrrrr. Bio sam ljut na samoga sebe. Pa nisam ja od onih koji bi na tuđoj muci zarađivali pare. Nisam ja od onih koji se raduje tuđoj nesreći. Pa služio sam ja vojsku na granici s Austrijom (Šentilj). Koliko sam samo puta okrenuo glavu kada sam vidio prebjege (i cijele familije) kako bježe u "bolji život".
-"Kruh nisi kupio. Pa zar ti nisi u stanju zapamtiti tri namirnice koje si trebao kupiti, ali važno je da si si kupio cigarete. Vračaj se po kruh".
Rekoh ovoj mojoj da ja tamo više ne idem. Da sam dobio nemoralnu ponudu i da sam ju kategorički odbio, ali se bojim da bi drugi puta mogao pokleknuti izazovu. Znam ja da sam ja savjestan i kada ja nešto uzmem u ruke to dovedem do kraja, ali bojim se onog mog rođaka Johana u Austriji koji ima, na račun moga djeda, austrijsko državljanstvo. E taj bi sve mogao zajebati.
Naime Johan (nekada se zvao Ivan), još prije 40 godina krenuo je na rad u Njemačku. Onda su ga u vlaku "spopali" neki Srbi "šibicari" i uzeli mu sve pare, pa se on iskrcao u Austriji. Nekako se, vrag će ga znati, sjetio da je moj djed, a njegov stric, bio austrijski državljanin i na to je iščeprkao državljanstvo, naravno, naruživši Tita i cijeli Centralni komitet.
Inače Johan je imao još jednu opciju. Mogao je oženiti neku Austrijanku. To je tada bilo moderno. Ali Johan je bio, kako da kažem, malo ružičast. Volio je muške. Ma k vragu. Johan je bio peder. Tako da ta opcija sa ženskom, nikako nije bila prolazila.
Govorio je on meni godinama, da bih i ja trebao uzeti austrijsko državljanstvo, ali kako? Pa moji su (s jedne strane) od stoljeća sedmog ukrajinska loza. S druge strane, mađarska loza, a s treće strane tek austrijska loza. Pa ako je da biram, morao bih prvo uzeti onu Ukrajinsku. Npr. Ukrajinke su mi nekako bliže i draže od ovih Austrijanki koje, bože me prosti, ne znaš jesul muško il' žensko. Ukrajina je jedna fina i uljuđena država. Eto i onaj Rus jako voli Ukrajinu, pogotovo Krim. A onda zašto i ja ne bi volio tu zemlju lijepih žena. A uz to, ja se dobro služim i ukrajinskim jezikom. To mogu potvrditi mnoge Ukrajinke.
Pa onda ova druga strana. Ova Mađarska. To vam je narod drčan. Ne da se zajebavati. Probali su mnogi Mađare pokoriti kroz povijest (pa i ovi od ovoga što voli Krim) ali Mađari se nisu dali. Dobro, Mađarice su nešto popustljivije. Trebam li naglasiti da se tečno služommađarskim jezikom.
Tek treća opcija bi mi bila Austrija. Što to mene ima da veže za Austriju osim što dobro govorim Njemački. Rekoh Njemački, a ove Austrijance razumijem svaku treću riječ.
- " Ma idi s milim bogom ti i Austrijanci". Rekoh mom rođaku Johanu.
Onda mi je on naširoko i nadugačko počeo pričati kako je Austrija zemlja budućnosti. Kako on ima lijepi (gradski) stan, a i kirija nije visoka. Kako se je i on konačno oženio za jednog Napolitanca, nekog Giorgia. Da je on vrlo lijep i zgodan, a da on (Johan) "pada" na crnomanjaste. Pričao mi je kako je sve divno i krasno pogotovo od kada je na vlast došao Kurz, a on jako voli Kurza, naprosto ga obožava. Mislim u sebi "znam da voliš Kurca". Ali, kaže Johan. Koliko god da volim Kurza više volim Giorgia, mog Napolitanca, lijepog i crnomanjastog. Kaže oni su živa vatra.
E tu je moj tilt proradio. Jebote. Pa ja da mu dovedem nekog Sirijca, a on (Johan) se zaljubi u njega. Što mene ne bi začudilo. Naša bi se loza pomiješala. Ako ništa drugo, generacijama poslije bi se iskorijenila ćelavost, pošto smo mi muški svi naslijedili manjak kose kroz generacije, a i ženski dio se žali da su pomalo ćosave.
Sve sam nešto tražio dobrih strana, ali što sam išao dalje, sve mi je to nekako bilo mutno. Johan je bio najslabija karika, previše je volio crnomanjaste tipove.
- " Ajd odi ti po kruh molim te. Bojim se da ću pokleknuti pred naletima ponuđenog blagostanja".
Kasnije sam čuo da je ova moja sjela u kafić, počastila Sirijca kavicom i porazgovarala s njim. Pričaju mi pivopije da je Sirijac nakon razgovora s ovom mojom još dugo ostao za stolom držeći se za glavu glasno plačući (tako i ja svaki puta). Što mu je sve ona rekla ne znam, ali poznavajući nju "zgadila" mu je Europu od stoljeća sedmog pa na dalje.
Jedino što su mi ove pivopije rekle je, da je nakon razgovora s ovom mojom, Sirijac pitao ima li neki kombi da ih vrati u Siriju, da tamo i nije tako loše.
Jutros me zvao i Johan. Bio je sav uplakan. Kaže mi da je njegova ljubav s Giorgiom došla u kritičnu fazu i da mu dam savjet što da radi.
- " Vidi, nisam ti ja baš stručnjak za muško-muške odnose. Ma nisam ja baš niti za ove žensko-muške odnose. Ali jebeš Giorgia. Ljubav će proći. Ja ti savjetujem DRŽ SE TI KURZA. (Što je sigurno je sigurno)
Franjo Sabo -Sabotaža