Svaka ozbiljna momčad svoje gostovanje u Plominu označava crvenom bojom. Tako je i danas momčad Moele otputovala u Plomin znajući da će to biti teška utakmica.
Pogled na popis igrača nam govori da trener Moele Danijel Uzelac više nema tako komfornu situaciju kao na početku prvenstva. Na gostovanje u Plomin odazvalo se je "samo" 14 igrača, broj na koji nismo navikli vidjeti u protokolu. Ali to je očekivano stanje kada u jednom amaterskom klubu ima toliko veliki broj igrača gotovo iste kvalitete. Očito je da su neki povrijeđeni a neki uvrijeđeni. Sva sreća pa se jesenski dio završava ovim kolom, a Uzelac je ispunio sva nadanja u potpunosti i sada se mirno može spremati za proljeće.
Današnja pobjeda u Plominu potvrda je da je Moela ove jeseni igrala najbolji nogomet u 2. ŽNLI. Poraz u Dajli i remi u Snašićima samo su dio (očekivanih) slabosti u momčadi, ali i činjenica da nisu ostavile traga na ekipu što znači da u Moeli igraju momci s puno utakmica u nogama i znaju da su takvi trenutci neminovni.
Moela je ove jeseni igrala napadački nogomet. Imala odlične veznjake, a golgeteri tipa Premužića, Brombare, Čavarovića i legendarnog Matoševića samo su potvrđivali kvalitetu.
Iako je drugi dio prvenstva (zbog ozljede) Boško Radić proveo na klupi i ulazio samo kada je to bilo neophodno, njegov doprinos je nemjerljiv. Često ga se čulo kako s klupe bodri i daje savjete igračima na terenu. Kako i ne bi. Iza njega je više od 30 godina provedenih u kopačkama.
I na današnjoj utakmici Radić je pokazao (unatoč godinama) da mu je gol u krvi. I danas se našao u "mrtvoj" prilici u samom finišu utakmice pucajući u golmana, ali ništa čudno. Prije njega su to činili i Premužić u '43 i Brombara u '45 minuti.
Ipak, za razliku od Radića i Brombara (za 1:0) i Premužić (za 1:2) su se iskupili te svojim golovima proslavili naslov prvaka jeseni u 2. ŽNLI.
Franjo Sabo