Ne treba se čuditi tomu što djeca na pitanje je li pas član obitelji odgovaraju potvrdno već se treba pitati gdje smo stigli kada i odrasli misle da je tako! Stvari se mijenjaju i po nečemu kućni ljubimac ipak dobiva status člana obitelji. To je odgovarajuća briga i ljubav. Bit će red da se nova zajednica ubrzo i ozakoni. Sad je na redu onaj o posvajanju djece od strane istospolnih zajednica. Kada ovaj dođe na red treba razraditi koliko najviše članova može biti pridruženo obitelji ljudi i koje sve vrste dolaze u obzir.
Sjedim u vozilu na benzinskoj postaji i pogledavam prema susjednom vozilu. Pomislih da vidim par istospolne zajednice. Prevario sam se! To su majka i kći. Jedna od novonastalih zajednica. Nije teško proniknuti u njezinu genezu. Čovjek kojega je supruga-majka otjerala kao psa zamijenio je pas prema kojemu se ona sada vlada kao prema čovjeku, a kći nema potrebu tražiti niti psa niti čovjeka jer već ima psa-čovjeka. Ako ga jednoga dana i potraži, naravno da će uvjet veze biti da dečko prihvati ljubimca. Kako on to neće odbiti, propušta test koji bi pokazao što bi bilo da je odbio prvi uvjet. Zatim, s brojem koraka koje će trošiti vodeći psića u šetnju smanjivat će mu se i prava, ali to životna škola po njegovom izboru!
Na sve se polako može navići, stvar je jedino u tomu želimo li to. Ljudi mogu biti izgubljeni, ali se mogu i pronaći. Iz svakoga treba izvući ljudskost i dobrotu, ali sigurno je da crtom manjega otpora i komotnošću ne idemo u tom smjeru!