Umažanin Vojislav Vujić postao trener u najbogatijoj reprezentaciji na svijetu
Rukomet
2018-12-11 04:10:54
Ono o čemu se je već duže vrijeme šuškalo konačno je dobilo i svoj epilog. Početkom mjeseca prosinca Umažanin Vojislav Vujić, rukometni trener, konačno je 'popustio' i pristao na angažman na mjestu pomoćnika izbornika reprezentacije Saudijske Arabije čiji je izbornik Slovenac Boris Denić.
Vujić se svoje trenerske karijere mahom "držao" Umaga. Sasvim razumljivo. Obitelj je bila tu, a njegovi sinovi Igor i Stefan pomalo su stasali u vrhunske rukometaše.
No ipak, njegovi trenerski počeci 2001/02 vode ga u Firenzu u klub Ambra gdje kao trener radi dvije sezone, a sve to nakon što je umaške rukometaše "vratio" u 1. ligu u sezoni 2001/02.
Novi izazov nalazi povratkom u Istru u RK Poreč kojeg iz 3. lige vrača u 2. ligu 2003/04.
Novi izazov u Italiji godinu poslije nalazi u Padovi gdje ostaje u A2 ligi 2004/05.
Umaški rukometaši ponovo su "potonuli" u 2. ligu, a Vujić se ponovo pojavljuje kao "spasitelj" i vraća ih u društvo najboljih prvoligaša. U njihovom društvu ostaje dvije sezone igrajući 1. HMRL, a potom seli u društvo žena 2007.g. i kao trener vodeći mlade djevojčice i djevojke i u nekoliko navrata seniorke, tako da u njihovom društvu ostaje punih 11 godina.
Svakako njegov angažman na mjesto pomoćnika izbornika i trenera u reprezentaciji Saudijske Arabije je kruna Vujićeve trenerske karijere. Ugovor je potpisao, a nakon odrađenog ugovora mirno će u zasluženu mirovinu sa saznanjem da je obitelj Vujić živjela za rukomet i živjela rukomet.
Vujićevi sinovi Igor (koji je zbog ozljede prerano morao napustiti rukomet) i Stefan bili su sudionici Mediteranskih igara i obojica igrali za reprezentaciju Hrvatske, a Stefan je i danas član seniorske reprezentacije Srbije i bukureštanske Steaue, a do prošle sezone obojica su bili članovi hrvatskog prvaka PPD Zagreb.
Stefan i danas nosi epitet najatraktivnijeg strijelca Lige prvaka i još se njegova dva gola vrte u top 10 golova Lige prvaka (zabio ih za PPD Zagreb).
Sve to za Vojislava Vujića vrijedi mnogo. Opće je poznato da je sa svojim sinovima, koji su igrali u vrhunskim europskim klubovima, radio i marljivo trenirao svakoga ljeta prenoseći im svoje znanje i iskustvo igranja rukometa.
IGRAČKA KARIJERA VOJISLAVA VUJIĆA


TRENERSKA KARIJERA VOJISLAVA VUJIĆA
Reprezentacija Saudijske Arabije sudionica je Svjetskog rukometnog prvenstva koje se u siječnju iduće godine igra u Danskoj i Njemačkoj. Vujiću i izborniku Deniću neće biti lako. U grupi su s Danskom, Norveška, Tunis, Čile i Austrija. Ali oni se marljivo pripremaju trenutno u Poreču, a nakon toga "sele" u Sloveniju, pa do Barcelone na nekoliko dana, a potom do Kopenhagena gdje će dočekati početak prvenstva.
Vujićev "šef" (i prijatelj) Boris Denić ima već iskustva u vođenju "istočnjaka". Do ove godine radio je u Kataru vodeći klub Al Kijade, a klupu Saudijaca preuzeo je od Nenada Kljajića hrvatskog trenera. Inače Denić u trenerskim krugovima slovi kao vrsni znalac rukometa. Radio je za mnoge "velike" klubove i bio između ostaloga i izbornik reprezentacije Slovenije.
To je još jedan motiv više za Vujića koji je eto, nakon 40 godina bavljenja rukometom,odlazi na Svjetsko prvenstvo.
Tražeći materijal za ovaj članak, autor je "naletio" i na jedan lijepi osvrt vezan za Vojislava Vujića i Umag.
Davne 1983 godine, moglo bi se reći posve slučajno, umjesto u Bitolu, gdje ga je pozvao ondašnji vodeći jugoslavenski prvoligaški klub - RK "Pelister" Vujić je došao u Umag, na par dana, kako bi se upoznao sa mladim trenerom ambicioznog hrvatskog (odndašnjeg republičkog ligaša) RK "Istraturist". Mladi trener bio je gosp. Lino Červar, a Vujić je umjesto par dana u Umagu ostao čitav život.
Ljepota Umaga i njegovih srdačnih stanovnika koji su svakog sportaša dočekali otvorena srca, entuzijazam trenera i tadašnje uprave, utjecali su da u Umagu zasnuje obitelj te da RK Umag smatra svojim matičnim klubom, a grad Umag svojim gradom u koju se uvijek i iznova vraćao nakon svake etape svoje profesionalne karijere.
Bogatu karijeru igračku, a potom trenersku obilježili su razni značajni događaji ulasci u više rangove natjecanja, visoka mjesta na rang listama strelaca. Najljepše uspomene ali i
najteži trenutci u karijeri vezani su ipak za istarski rukomet i Rukometni Klub Umag.
U ovom klubu, dres sa brojem 7, više od dva desetljeća nosio je netko od obitelji Vujić. Nakon Vujića seniora, 1997. godine sedmicu je nosio njegov stariji sin Igor, a od 2007. godine sedmicu RK Umaga je preuzeo mlađi Vujić – Stefan.
Nakon 40 godina bavljenja rukometnom ostaje bez sumnje pregršt lijepih uspomena sa sportskih natjecanja, te nada da će dvojca sinova igrajući vrhunski rukomet, ostvariti snove svoga oca.
Ovu lijepu sportsku i životnu priču završit ću: SRETNO TI BILO VUJKE
Franjo Sabo